Od Resida Hafizovica u časopisu Znakovi Vremena, vol. 4. br. 12, Sarajevo, ljeto 2001
" ...Kada neko danas medju muslimanskim religijskim vlastima kaze da su shiijski muslimani nepodnosljivo slicni sunijskim muslimanima, kakve tvrdnje povremeno i prigodnicarski odjekuju i sa bosnjackog religijskog vrha, onda to znaci ili da sije nisu u dostatnoj mjeri muslimani, ili ne onakvi muslimani kakve bi oni zeljeli, ili pak da shije nisu uopce muslimani - sto ce reci da su tada potpuno razliciti od sunija - pa ih treba ukloniti iz ozracja muslimanskog svijeta po recepturi onog sejha islama koji je navodno dao fetvu sultanu Selimu II, ne da prevjeri shiijske muslimane, to jest da ih ucini u vecoj mjeri muslimanima negoli ono to jesu, vec da ih ukloni iz ovdasnjeg svijeta...
" ...A sto je grijeh shiijskog islama i zasto po tradicionalnoj logici sunijskog islama, biti shijom znaci biti muslimanom na drugi nacin, cija neodoljiva slicnost, a prije bi se kazalo istost, bilo kojem sunijskom muslimanu za neke religijske vozdove u sunijskom svijetu, pa izgleda i u nas, nepodnosljivo je ocita i jasna? Shiijska duhovnost je u svojoj raskosnoj i razudjenoj literaturi, duhovnoj kulturi i tradiciji ustrajno promicala jedno sasvim duhovno kraljevstvo i duhovnu vlast, vlast imamata koja nadire iz najsvjetlosnijih dubina kur'anskog teksta podjednako kao i iz rijeci, djela i postupaka Poslanika islama...
"...Shiijski muslimani cijeli svoj zivot, pojedinacni i kumunitarni, podlazu onoj nadi u gore receno duhovno kraljevstvo i duhovnu vlast, i taj isti zivot zive vrelinom one ljubavi koju Poslanik islama trazi da ju iskazuje prema svakom clanu njegove obitelji (Ehl-el Bejt) svaki iole ozbiljan i autentican muslimanski vjernik. Voljeti Poslanika islama i zivjeti zivot po njegovu primjeru i na sliku njegova svakidasnje prozivljenog poslanickog zivota, voljeti njegovu kecerku Fatimu, suprugu njegova zeta i imama Alija, tog istinskog viteza islamske vjere u doslovnom i prenesenom znacenju te rijeci, voljeti njihovo dvoje djece - Hasana i Husejna, ta dva draga unuka Poslanika islama koji su neodoljivo i neodvojimo prirasli za srce svakom shiijskom muslimanu, ali podjednako i uz srce svakog iskrenog sunijskog muslimana, je li ta ljubav grijeh, je li blasfemija, je li ona nedopustiva, je li za osudu i prijezir? Zar samo zato suditi shiijske muslimane sto iskazuju bespremacnu ljubav prema clanovima Poslanikova doma, zato sto su na strani njegovih unuka umorenih tiranskom rukom Jezidovom, i sto se nisu svrstali na stranu tog krvnika i rodoslovnika one prijezira vrijedne rabote koju shiijska literatura s pravom naziva "klerikalnom izdajom" u sunijskom islamu?...
"... Da shiijski muslimani nisu inicirali i uspostavili nekoliko velikih univerzitetskih sredista, danas sa veoma dugom znanstvenom i kulturnom tradicijom, od zapadnih oboda Indijskog potkontinenta do Gibraltara, koja sredista u toj duhovnoj pustopoljini su predstavljala i danas jesu prave oaze mudrosti u kojima jedino moze prezivljavati i obitavati raskosni muslimanski interpretativni duh, da to naime oni nisu pravodobno ucinili, svijetom islama danas ne samo da bi u jos vecoj mjeri divljali raznorazni duhovni provincijalizmi nego bi i ondje zavladao potpuni mrak i odsutnosti svjetlosti Duha Bozijeg sto se raskosno i izobilno rasipa sa stranica kur'anskog teksta ...
"Svijet sunijskog islama bi prvenstveno trebao upoznati odlike i narav shiijske duhovnosti kroz izvornu shiijsku literaturu i povijest shiijske muslimanske zajednice, kako bi lakse uvidio svu ispraznost i neutemeljenost predrasudne svijest naspram te zajednice muslimanskog populusa i spram njegove literature i duhovnosti. Makar se shiijski muslimani vijekovima bili nevine zrtve neodgovornih sunijskih zavojevaca, politickih upravitelja i istina rijetkih znanstvenih i religijskih autoriteta, tijesno povezanih sa vladajucim dinastijama i politickim oligarhijama, to nije smetalo predstavnicima shiijskih muslimana da sami dobrohotno sa svoje strane potaknu inicijative oko ozbiljenja ideja o medjumuslimanskom dijalogu, izmirenju i definitivnom prevladavanju i zajednickom okajavanju povijsnih grijehova koje su neodgovorni pojedinci medju sunijama pocinili nad shiijskom manjinom. Zrtva je, dakle, nacinila prvi korak i oprostila svojim krvnicima ... "