Interesantno je analizirati Kur'anske ajete za koje neki sunni komentatori tvrde da su objavljeni u povodu "nevjerovanja" Abu Taliba (ra). Pomno ispitivanje tumacenja tih ajeta kao i objasnjavanje navodnih povoda njihova objavljivanja ce nam omoguciti da uvidimo da to ustvari i nije nista drugo do vrlo los pokusaj ka diskreditovanju ugledai poštovanja prema Abu TalibuPrvi od njih je Kur'anski ajet 6:26:"Oni zabranjuju da se u Kur’an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i sami sebe upropaštavaju, a da i ne primjecuju."Tumaceci ovaj ajet i objasnjavajuci povod njegova objavljivanja Tabari u svojoj Istoriji biljezi:Sufiyan Sooria prenosi od Habeeb ibn Abu Sabita koji pripovjeda od nekog da je cuo od Ibn Abbasa da je rekao:" Ovaj ajet je objavljen zbog Abu Taliba, jer iako je uobicajavao štititi Muhameda od kafira, ipak nikada nije izgovorio kelimu - shehade. Sunni reference: * Tabari od Ibne Sa'ad, dio 2, str 105 * Historija od Tabarija, dio 7, str 100 * Tafseer Ibn Katheer, dio 2, str 127 * Tafseer Kashaf, dio 1, str 448 * Tafseer Qurtubi, dio 6, str 406 * I mnogo mnogo vise
Ovdje cemo ispitati dali je tvrdnja u vezi povoda objave Kur'anskog ajeta 6:26 ispravna ili ne.Zapocecemo time sto cemo najpre ispitati tacnost pomenutog hadisa - predaje kojim se zeli potkrijepiti takvo tumacenje ajeta.Lanac prenosioca ove predaje zavrsava nakon Habeeb ibn Abu Sabita, i Sufyan ne spominje ko je predaju prenio od Habeeb ibn Abu Sabita, vec sve sto on kaze je da je taj neko predaju cuo od Ibn Abbasa.Ovakav kriterij nije prihvatljiv prema standardu za hadise jer lanac prenosioca nije kompletan, pa je stoga vec samo ovaj nedostak dovoljan da ova predaja bude neprihvatljiva.Ukoliko bi nekako i predpostavili da je lanac prenosioca kompletan, tj predpostavili da je prva osoba u lancu koja ga pripovjeda Habeeb ibn Abu Sabit, u knjizi "Rijal" mozemo naci cinjenice na osnovu kojih opet nemozemo prihvatiti ovaj hadis-predaju, a zbog slijedeceg:Po rijecima Ibn Habban-a, Habeeb ibn Abu Sabit je 'prevarant', i Aqeeli Ibn Aun je 'izbjegavao' Habeeba, kao i da je Habeeb kopira predaje od Ata'a, a što je je "apsolutno neprihvatljivo".Qita'an kaže da su Habeebove predaje osim onih Ata'avih neprihvatljive i nije sigurno da nisu izmisljene.Abu Dawood citira od Ajri-a da predaje pripovijedane od Habeeb-a preko Ibn Zamrah-a nisu ispravne.Ibn Khazeema komentira da je Habeeb "prevarant". Sunni reference * Tahzeeb Al-Tahzeeb, od Ibn Hajar Al-Asqalani, dio 2, str 179
Zbog toga su predaje pripovijedane od Habeeb-a njegova licna krivotvorina, i nakon citanja misljenja mnogobrojnih Rijal strucnjaka kako onda mi da prihvatimo njegove predajeSamo ova saznanja nas medjutim netrebaju zaustaviti od daljnjeg ispitivanja ove predaje Ako bi nekako i prihvatili cinjenicu da Habeeb može biti vjerodostojan, pogledajmo kako stvari stoje u vezi Sufyana, a koji je inace posljednji pripovjedac u lancu predaje u vezi Abu Taliba.I u njegovom slucaju moramo priznati da je ova predaja bezvrijedna, jer al-Dhahabi pise o Sufyanu sljedece: "Sufyanove predaje su lazne". Sunni reference * Mizan al-Itidal, od al-Dhahabi, dio 1, str 396
Nalazimo da je u pomenuti hadis-predaju vrlo tesko povjerovati usprkos cinjenicama da su komentatori koji su pisali ovu predaju ugledne osobe, jer ova predaja je izmisljena na jedan prefidan nacin, u to nema sumnje.Usprkos ovakvim izmisljenim hadisima-predajama koje su pripovijedane od slabih prenosioca, mozemo naci puno predaja pripovjedanih od Ibn Abbasa koji su istinite i koje su u suprotnosti sa ovim sto se iznosi u gore pomenutom hadisu.Analizirajmo sada sta o samom Kur'anskom ajetu 6:26 kazu Kur'anski kometatori koji su inace ovu predaju svrstali u svoje zbirkeTabari tvrdi da je ajet 6:26 objavljen zbog svih mushrikeen (nevjernika) koji su uobicajavali stajati na putu poslaniku (s) kao i uobicajavali savjetovati druge da izostanu od njegova puta (poslanika sws). Sunni reference * Tafseer Tabari, dio 7, str 109 * Tafseer Durre Manthoor, dio 3, str 8
Cinjenica je medjutim da Abu Talib nikada nije odvracao druge od slijedjenja puta poslanika (s).Mnogi oni koji ga optuzuju da nikad nije izjavio Shehadu, priznaju daje on za vrijeme poteskoca u pocetku Islama pomagao poslaniku (s) na svaki moguci nacin.On je odgajao poslanika (s) kao dijete, a prihvatio je da njegov sin (imam Ali) bude kao dijete odgajan od poslanika (s)U stvarnosti je on bio musliman od pocetka poslanikove (s) mislije, ali je od poslanika (s) prihvatio da to javno neispoljava tj da svoje vjerovanje drzi prikrivenim, a da bi na taj nacin mogao posredovati u dogadjajima koji su se zbivali izmedju poslanik (s) i vodja mnogobozaca u Meki (poput Abu Sufyana).Ovdje je vazno napomenuti da mi nevjerujemo da su roditelji Allahovih poslanika ili roditelji imama obavezno bili i savrseni (nepogrjesivi).Mi vjerujemo da su njihovi roditelji kao i njihovi pretci bili pravedni, da su bili vjernici i da su vjerovali u jednog Boga tokom njihova cjelog života.
Neki istoricari i zapisnicari hadisa prenose da je Abu Talib umro kao paganin-mnogobozac.Neki od njih se za takvu tvrdnju pozivaju na Kur'anski ajet 9:113 "Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najblizi, kad im je jasno da ce oni stanovnici u dzehennemu biti." Ovakvi lazni komentari kroz ovakvo povezivanje Abu Taliba sa objavom ovih ajeta su izmisljeni u vrijeme kampanje Umayyada i njihovih saveznika u cilju blacenja imam Alije (as).Izmisljajuci ove predaje oni su pokusavali uvjeriti narod da je Abu Sufyan otac Muawiye bolji nego Abu Talib otac imam Alije (as), tvrdeci da je Abu Sufyan umro kao musliman dok je Abu Talib umro kao paganin-mnogobozac.Zapisnicari hadisa i historicari su prihvatili te hadise bez obracanja i poklanjanja i najmanje paznje na ustanovljavanju njihove ispravnosti.Oni nisu pokusali istraziti hadise datirajuci vrijeme objave gore pomenutog ajeta, a da bi na taj nacin shvatili da objava tog ajeta nema nista u vezi sa Abu Talibom (Allah bio zadovoljan sa njim).Kada smo vec kod tog hadisa, pogledajmo sta naj-autenticnija sunni knjiga kaze o tome:al-Buhari u njegovom Sahib pise:Pricao je Al Musaiyab:Pošto se smrt primakla Ebu Talibu unišao je njemu Vjerovijesnik (s), a kod njega su u tom casu bili Ebu Dzehl i Abdullah, sin Ebu Umejeta, pa je rekao Vjerovijesnik (s):"O moj amidza! Reci: "Nema bozanstva osim Allaha!", pa da se zagovaram kod Allaha za tebe na osnovu tih tvojih rijeci." Pa je rekao Ebu Džehl i Abdullah sin Ebu Umejeta: "O Abu Talibe! Zar ti izbjegavaš vjeru Abdul Mutaliba?"Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista tražicu oprost svakako za tebe dok mi se ne zabrani". Pa je objavljen ajet (9:113):"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najblizi, kad im je jasno da ce oni stanovnici u dzehennemu biti."Sahih Buhari, dio 6, Kitabul Tafseer, hadis 197Gore pomenuti ajet je dio sure at-Tewba (ili Baraat kako se jos ta sura naziva)U vezi objave sure at-Tewbe / Baraat je vazno napomenuti nekoliko stvari- Ovaj sura je objavljena u Medini, sa izuzetkom dva zadnja ajeta (128 i 129)- Ajet koji je predmet diskusije je ajet 113- Sura Tewba (Baarat) je objavljna devete (9-te) godine po Hijri.- Sura govori o dogadajajima koji su se desili za vrijeme borbi na Tebuku, a koje su se odigravale za vrijeme mjeseca Rejeba devete godine.- Poslanik (s) je bio naredio Ebu Bakru da obznani prvi dio sure za vrijeme hadza te godine kada ga je bio poslao kao 'Amir al Hajj (vodju Hadza)- Nakon toga on salje imam Alija (as) da preuzme od njega taj dio sure i da je imam Ali (as) obznani, jer mu je Bog naredio da niko drugi nemoze obznaniti objavu osim njega samog ili clanova njegove familije (ehlul-bejta).Mnoge sunni predaje prenose da je:- Poslanik (s) poslao Ebu Bekra narodu Mecce sa surom at Tewba (al-Bara'ah) i nakon sto je ovaj otisao, poslanik (s) mu salje poziv trazeci od njega da se vrati sa tom surom govoreci: "Nitko tu obavezu nemoze preuzeti sem neko od moje familije (Ehlul-Bejta).- Nakon toga poslanik (s) poslao Alija (as) kao svojeg izaslanika u tu misliju. Sunni reference: * Sahih al-Tirmidhi, dio2, str 183, dio 5, str 275 i 283 * Musnad od Ahmed Hanbal-a, dio 1, str 3 i 151, dio 3, str 212 i 283 * Fadha'l al-Sahabah, od Ahmed-a Hanbala, dio 2, str 565, predaja #946 * Hakim u njegovom Mustadraku, dio 3, str 51 * Al Nisai u njegovom Khasais al Awliyah, str 20 * Fadhail al Khamsah, dio 2, str 343 * Siratun Nabi od Shibli Numani, dio 2, str 239
Ahmed u njegovom Musnad pise: Ebu Bakr je rekao: Poslanik (s) me je poslao sa surom Baarat narodu Mecce.Nijedan mnogobozac nebi vise cinio hadz nakon te godine.Niko gol nebi cinio tavaf (kruzio) oko Kabe.Nitko vise nece uci u dzenet sem muslimana.Mirovni ugovori izmedju poslanika (s) i mnogbozackih zajednica koji su potpisani ranije sa isticanjem njihova roka prestaju vaziti i nece vise biti produzavani, a Bog i Njegov poslanik su cisti od mnogobostva.Isto pise i Shibli Numani u njegovoj Siri poslanika (s) na stranicama 239 - 2409-te godine po hijri Kaba po prvi put posvjecena kao centralno mjesto i kuca obozavanja Ibrahimovih sljedbenika.Na povratku sa Tebuka poslanik (s) jedan karavan od tristotine muslimana koji su iz Mecce krenuli za Medinu salje da obave Hajj u Mecci.Ali da se vratimo ajetu (9:113), ajetu u kojem se nije moglo misliti na Abu Taliba, jer je on umro u Mecci, dvije godine prije hijre!Citiracemo Shibli Numani-evu, najpoznatiju knjigu Sirra poslanika (s), Siratun Nebi (dio 1, str 219 i 220)
Smrt Hatidze i Abu Taliba (10-te godina od pocetka objave)
Vracajuci se sa planine, poslaniku (s) jedva da je u miru proslo nekoliko dana kada su mu oboje, Abu Talib i Hatidza oba umrli.Obisao je po poslednji put Abu Taliba u vrijeme kada su kod njega vec bili Abu Jahl i AbduAllah ibn Ummaya.Poslanik (s) je upitao Abu Taliba da izrecitira shehade, a da bi mogao biti svjedok njegovog vjerovanja kod Allaha.Abu Jahl i Ibn Umayya se pobunise protiv toga, i upitase Abu Taliba dali on to zeli napustiti vjeru Abdul MutalibaNa kraju Abu Talib rece da je on i dalje u vjeri Abdul Mutaliba.Tada se on okrenu poslaniku i rece da bi on izgovorio shehade, ali da se on plasi da bi ga Quraishije optuzile da je to uradio iz straha od smrtiPoslanik (s) rece da ce on moliti Allaha za njega dok to On nezabrani (Buhari, dio o dzenazi)(Zadnji pasus je preuzet iz sahih Muslima a ne iz BuharijaTo su verzije iz Buharija i Muslima)Ibn Ishaq kaze: Tada se Abu Talibove usne pocese micati al-Abbas koji je u to vrijeme jos bio nevjernik, prisloni njegovo uho do njegovih usana, i nakon toga rece poslaniku (s) kako je cuo da izgovara KELIMA (shehade) koje je poslanik (s) trazio od njega. (Ibn Hisam, Kairsko izdanje, str 146) * Napomena, nezaboravite da reference citirane u gornjem textu nisu dodate od nas, niti su objasnjenja dodata od nas, vec su sve zapisane licno od Shibli Numanija
Shibli Numani u nastavku pise: Iz ugla traditionistckog pogleda ova predaja u al-Bukariji nije dostojna da se prihvati kao pouzdna jer je posljednji u lancu prenosioca Musaiyyab koji je prihvatio islam nakon osvajanja Mecce i nije bio licno prisutan za vrijeme Abu Talibove smrti. Na osnovu ovog je al Aini u njegovo, komentiru zapisao da je ova predaja MURSAL (Al Aini, dio dzanaze ili sahrane, dio IV, str 200)On takodje na str 221 pise:Abu Talib se puno zrtvovao za poslanika (s) i to niko nemoze poreci.On je takodje svoju rodjenu djecu zrtvovao radi njega.Zbog njega je sebe izlozen mrznji svih ostalih i zbog njega je svoje posljednje godine proveo u stanju opsade, podnoseci glad, ziveci u exilu, bez opskrbe jelom ili picom.Dali je sva ova ljubav, zrtvovanje i privzenost prosla bez nagrade?- Molba Bogu da oprostiti umrlom je obicaj za vrijeme klanjanja dzenaze.Rijeci ajeta "Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce" naznacuju nam da je poslanik (s) uz ostale vjernike bio na klanjanju dzenaze, kada je zatrazio oprost za mnogobosce- Cinjenice su da se klanjanje dzenaze nije primjenjivalo prije Hijre (seoba u Medinu).Prvo klanjanje dzenaze ucinjeno od poslanika (s) nekom umrlom je bilo klanjanje zbog al Bura Ibn Maarour-a.Vjerovatno je pomenuti ajet objavljen nakon sto je poslanik (s) klanjao dzenazu nekom od licemjera koji bi lazno prihvatali islam prikrivajuci mnogobostvo.Najvjerovatnije je da je ajet objavljen kada je poslanik (s) klanjao dzenaze namaz Abdullahu bin Obai bin Salool-u koji je umro devete godine po hijjri i koji je bio vrlo poznat po njegovom licemjerstvu, njegovoj mržnja prema poslaniku (s) i njegovom protivljenju vjeri Islamu.U vezi njega i njegovih sljedbenika, je prije toga i sura al Munafiqoon (Licemjeri) objavljena.Da su istoricari i zapisnicari hadisa mislili malo dublje i logicnije, nebi pocinili ovakvu strasnu istorijsku greskuOvdje izlazemo i drugu predaju iz Sahih Buharije gdje se spominje dogadjaj slican prethodnoj predajiPricao je al Musaiyab:Dok je Abu Talib bio na samrtnoj postelji, Allahovo poslanik dodje do njega i nadje vec tu Abi Umaiya bin Al Mughiru.Poslanik je rekao: 'O amidza! kazi rijeci: "Nema bozanstva do Allaha, da bih te time mogao braniti kod Allaha.Tada su Abu Jahl i Abdullah bin Abi Umaiya rekli Abu Talibu: "Hoces li to napustiti vjeru Abdul Mutaliba?Poslanik (s) ga pozivase da kaze rijeci shehade, dok druga dvojica ponavljahu njihove rijeci, dok im on na kraju nije rekao: "Ja sam u vjeri Abdul Mutaliba" odbijajuci da kaze da nema bozanstva sem Allaha.Tada je Allahov poslanik rekao: Tako mi Allaha trazicu oprost za tebe od Allaha sve dok mi to nebude zabranjeno. Tada je Allah objavio"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole (od Allaha) oprost za mnogobošce" (Kur'an 9:113).Tada je Allah objavio i ajet specijalno u vezi Abu Taliba:"Ti, doista, ne mozeš uputiti na pravi put onoga koga ti zeliš da uputiš, - Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoce..." (Kur'an 28:56)Sahih Buhari - Kitabul Tafseer, dio 6 str 278-279 predaja #295Mozda ste iznenadjeni saznajuci iz ovog hadisa da su ova dva ajeta objavljena jedan za drugim, tj da je nakon 113 ajeta sure Tewba, objavljen 56 ajet sure al-QasasMedjutim po jednom drugom hadisu kojeg Buhari citira u njegovom sahihu je sura Tewbe (Baarat) posljednje objavljena sura.Ovo je taj hadisKazao je al Bara: "Posljednja objavljena sura je Bara'a" Sahih Buhari - Kitabul Tafseer, dio 6 str 278-279 predaja #129
Druge sunni reference koje ukazuju da je sura Tewba (Baarat) jedna od posljednje objavljenih sura i da se ubraja u Medinske sure* Tafseer Kashshaf, dio 2, str 49 * Tafseer Qurtubi, dio 8, str 273 * Tafseer Itqan, dio 1, str 18 * Tafseer Showkani, dio 3, str 316
Pa gdje je onda greska u ovim hadisima? Pomenuti ajet (28:56) iz sure al-Qasas je objavljen barem deset (10) godina prije nego sto su objavljeni ajeti sure Tewba-Baarat, i taj ajet je objavljen u Mecci, dok su ajeti sure Tewba-Baarat objavljeni u Medini.Ukoliko se razmisli o ovim hadisima shvatice se da su oni samo jedan uzaludan pokusaj da se diskredituje Abu Talib proglasujuci ga nevjernikom, a bez da se uzme u obzir redosljed objavljivanja Kur'anskih sura.Shvacanje vremenske razlike izmedju objavljivanja ove dvije sure nam cini ovu problematiku puno jasnijomIstoricari nam takodje daju podatke o izumitelju ovih predaja tj al Musaiyab-u pisuci da je on:* prezirao imama Aliju (as)* odbio da klanja dzenaze namaz imamu Zeinul Abidinu (as), (unuk imama Alije as tj sin imama Huseina as)Sunni refernece Sharh Ibn Al Hadida, dio 1, str 370Sve nas ovo navodi na zakljucak da se izmisljanjem ovakvih predaja jednostavno zeljelo izdignuti porodica Umayada nad porodicom Hashimita.Ovdje vrijedi pomenuti komentar jednog od najvecih sunni komentatora, Fakhr ar Dina al Razi-a u njegovom Tafseeru, u vezi 56 ajeta sure Qasas.On ovaj ajet povezuje sa Abu Talibom, ne zbog svojeg shvatanja, vec na osnovu shvatanja drugih ucenjakaNa kraju tefsira ovog ajeta on dodaje da se po njemu ovaj ajet nemoze povezivati sa vjerovanjem Abu Taliba. Sunni reference: Tafseer Kabir, dio 25, str 3 (Fakhr ar Din al Razi)
"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najblizi, kad im je jasno da ce oni stanovnici u džehennemu biti."(Kur'an 9:113)Shvatanje i razumijevanje da ajet u kojem se poslaniku (s) i vjernicima kaze da se ne mole za mnogobosce, nije objavljen radi Abu Taliba, ce nam pomoci da shvatimo i ajet u kojem se od poslanika (s) i vjernika trazi da ne uspostavljaju prisne relacije sa mnogoboscima, ukazujuci im ljubav i postovanje.Sura 58 (Rasprava) Al-Mugadala ajet 22"Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili ocevi njihovi, ili braca njihova, ili rodaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnazio, i On ce ih uvesti u dzennetske bašce kroz koje ce rijeke teci, da u njima vjecno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni ce biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani ce sigurno uspjeti."Ovaj ajet je objavljen u vrijeme bitke na Bedru, dvije (2) godine nakon hijre.Neki komentatori povod objavljivanja ovog ajeta povezuju sa bitkom na Uhudu trece (3) godine po hijjri.Bilo kako bilo, ajet kaze da se netreba biti prijatelj sa mnogoboscima niti biti u ljubavi sa njimaOva sura je objavljena prije sure Tewba (Baarat) a ciji smo ajet citirali na pocetku Sunni reference * Tafseer Ibn Katheer, dio 4, str 329 * Tafseer Sho Kafi, dio 5, str 189 * Tafseer Aloosi, dio 28, str 37
Sura IV (Zene) Al Nisa ajet 139 i 144"koji prijateljuju sa nevjernicima, a ne s vjernicima! Zar kod njih traže snagu, a sva snaga pripada samo Allahu?" "O vjernici, ne prijateljujte sa nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hocete da pružite Allahu ocigledan dokaz protiv sebe?"Ovo je Meccanska sura, sura gdje svi gore navedeni ajeti kazu da onaj koji vjeruje netreba uzimati nevjernike kao prijatelje i zastitnike.Kako je mogao poslanik (s) primati pomoc od jednog nevjernika, ako vec pretpostavimo da je Abu Talib bio nevjernik! Ovaj ajet je objavljen prije sure 9, koja je bila fokus nase paznjeSunni reference: * Tafseer Qurtubi, dio 5, str 1Sura III (Imranova familija) Ali Imran ajet 28"Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to cini - Allah nece štititi. To ucinite jedino da biste se od njih sacuvali. Allah vas podsjeca na Sebe i Allahu se vraca sve!"Po prvoj referenci su prvih osamdeset (80) ajeta ove sure bile objavljene na pocetku hijjre.Sledece reference ukazuju da je pomenuti ajet (28) bio objavljen za vrijeme bitke Ihzab pete (5) godine po hidzri.Zadnja referenca kaze da je izmedju objavljivanja sure Ali Imaran i objavljivanja sure Tewbe-Baarat bilo objavljeno cetiri sure Sunni reference * Sira od Ibn Hishama, dio 2, str 207 * Tafseer Qurtubi, dio 4, str 58 * Tafseer Khazan, dio 1, str 235 * Tafseer Itqan, dio 1, str 17
Surah IX (Pokajanje) At Tewba-Baarat ajeti 23 i 80"O vjernici, ne prijateljujte ni sa ocevima vašim ni sa bracom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas ko bude s njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogriješio." "Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio cak i sedamdaset puta, Allah im nece oprostiti - zato što u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju. A Allah nece ukazati na pravi put nevjernicima."Ova dva ajeta su objavljena prije 113 ajeta (ajeta za kojega tvrde da je posvjecen Abu Talibu).Posto ova dva ajeta bas explicitno kazu da se netreba prijateljovati sa nevjernicima, i da je bezuspjesno svako trazenje oprosta za njih, onim koji optuzuju Abu Taliba upucujemo pitanje:- Dali je moguce da je poslanik (s)i nakon ova dva ajeta prijateljovao sa Abu Talibom (Allahov rahmet na njega) ako vec tvrde da je on bio nevjernik, ili trazio oprost za njega do objavljivanja ajeta 113Cinjenica je da je ajet 113 objavljen uposte za nevjernike, a ne u vezi neceg odredjenog sto je poslanik (s) cinio.To se jasnije vidi u sljedecem 114 ajetu koji ukazuje na Allahovu naredbu poslaniku Ibrahimu koji se molio za svojeg ujaka Azara (ovdje netreba pomijesati njegovog oca Tarokha, a o kome cemo u jednoj zasebnoj temi) koji je bio Allahov neprijetelj
Sigurno je da sto god je dosad receno o ovoj tema, to mora da je ostavilo i neka neodgovorena pitanja, pa cemo se sada fokusirati na znacaj i ulogu Abu Taliba (Allahov rahmet na njega) prema svojem necaku i sinovcu poslaniku (s), njegov doprinos sirenju Islama, kao i deklaracije njegovog vjerovanja pominjanjih u vise prilika i prenesenih u sunni knjigamaZnamo iz Islamske istorije da su Qurejshije vise puta davale Abu Talibu ultimatum da zaustavi svojeg sinovca od blacenja njihovih pradjedovskih bozanstava inace ce ih Qurejshije izazvati na borbu sve dok neko nebude porazen.Abu Talib je znao da bi prihvacanje takvog Quraiskog ultimatuma znacilo smrt kako za njega tako i smrt za cijelo njegovo pleme, ali on ipak ne vrsi pritisak na svojeg sinovca da prekine svoju misiju, vec ga informise o zahtjevu Qurejshija blago mu govoreci:"Spasi mene i sebe, moj necace, i ne tovari na mene breme koje nemogu nositi."Kada je i poslanik (s) odbacio zahtjev Qurejshija, govoreci svojem amidzi da on nece prekinuti svoju misliju ukoliko bi mu oni ponudili da vlada cijelim svijetom, Abu Talib se odmah odlucuje da daje svoju podrsku poslaniku (s) iduci uz njega sve do krajaOvo se ocitava u rijecima koje je uputio poslaniku (s)"Dodji moj necace, hajde, reci sta zelis, a ja nikad necu dopustiti da propadnes" Sunni reference *Ibn Hisham, poslanikova (s) biografija, dio 1, str 266 * Tabaqat od ibn Sa'ad, dio 1, str 186 * Istoria od Tabarija, dio 2, str 218 * Diwan e Abu Talib, str 24 * Sharh od Ibn Al Hadid, dio 3, str 306 * Istoria od Ibn Katheer, dio 2, str 258 * Istoria od Abul Fida, dio 1, str 117 * Al Seerah Al Halabiyyah, dio 1, str 306
Abu Talib je ispunio ovo svoje obecanje sa velikim uspjehom.Kada je jedan Meccanlija bacio iznutrice na poslanika (s) dok je bio na sedzdi, Abu Talib je dotrcao drzeci mac u jednoj ruci dok je drugom rukom pridrzavao svojeg sinovca vodeci ga ka Kabi.Grupa neprijatelja se vec nalazila tamo, i neki od njih pokusase da se suprostave Abu Talibu, nasto im on rece:Tako mi onog u koga Muhamed (s) vjeruje, ako mi se neko od vas suprostavi ja cu ga ubiti ovim macem". (U vezi ovog dogadjaja pogledati Sunni reference nekoliko redaka nize)Kada se jedna osoba zaklinje, ona to cini onim u sta vjeruje, a ne onim u sta nevjerujeGorna diplomatsko / politicka zakletva za onog koji umije da razmislja dokazuje da je on vjerovao u poslanikovog (s) Boga, Jedinog, Najveceg.Onda je Abu Talib upitao poslanika (s) ko je bila osoba koja je bila odgovorna za takvo sramotno dijelo cin (bacanja iznutrica), i nakon poslanikovog (s) odgovora, Hamza je po nalogu Abu Taliba otisao i blatom izmazao osobu koja je na takav sraman nacin pokazala svoju zlobu prema poslaniku (s).Tom prigodom je Abu Talib rekao: "Vjerujem da je Muhammedova vjera najbolja vjera na cijelom svijetu" Sunni reference * Khazanatal Adaab od Khateeb Baghdadi, dio 1, str 261 * Tarikh od Ibn Katheer, dio 3, str 42 * Sharh od Ibn Al Hadid, dio 3, str 306 * Istorija od Abul Fida, dio 1. str 120 * Fath al Bari (Sharh od Sahih Bukhari), dio 7, str 153 * Al Isaba, dio 4. str 116 * Al Seerah Al Halebiyyah, dio 1, str 305 * Talba tul Talib, str 5
Gore pomenuto je jos jedan dogadjaj koji nam osvijetljava istinitost tvrdnje o njegovoj pripadnosti islamuQureishije su vidjele da se uprkos njihovim pritiscima islam uspjesno siriDa bi zavrsili sa poslanikom (s) i njegovom familijom oni skupa odlucuju da ih izloze progonu, opsadi i sankcijama.U paktu (ugovoru) koju su Qureishiska plemana napravila obavezali su se da se niko od njih nece zeniti sa familijom Banu Hashim, niti ce trgovati (kupovati ili prodavati) sa njima, niko se nece udruzivati sa njima, ili na drugi nacin pomoci u njihovom prezivljavanjuOvo je trebalo ciniti sve dotle sve dok im poslanikova (s) familija ne preda poslanika (s) njima na kaznjavanjeOvaj pakt (ugovor) je bio objesen na vratima KabeBuduci ovako prisiljen Abu Talib se sa cijelom familijom seli ka podnozju brda poznatog kao Shi'b Abi Talib'.Hashimije su sada bile potpuno odvojene od stanovnika grada.Njihovo novo boraviste je cesto bilo okupirano od Qureishija koje su time zeljele demonstrirati cvrstinu njihove namjere, kao i da bi na taj nacin sprecili moguce dobavljace namirnica.Ovako izolovani cesto su u nedostatku hrane bili potpuno izgladnjeliKako su bili pod stalnom prismotrom Quraishija, Abu Talib bojeci se mogucih nocnih napada odredjuje cuvare koji ce stititi poslanika (s), a usljed predostroznosti i obazrivosti odredjuje cesto mijenjanje soba u kojim bi poslanik (s) spavao.Pri kraju trece godine progonstva, Muhamed (s) prica svome amidzi Abu Talibu, da ce Allah pokazti svoje nezadovoljstvo Qurejshiskog pakta tako sto ce poslati crve koji ce pojesti svaku rijec na njihovom dokumentu kojeg su objesili na vratima Kabe, sve sem Bozijeg imena napisanog tuAbu Talib vjerujuci svojem sinovcu (poslaniku sws) kao primaocu Bozanske objave, bez da i najamanje sumnje u to, ide do Qureishija i prenosi im ono sto je Muhamed (s) rekao.Njihov razgovor je zabeljezen kao sto slijedi: Muhamed nas je obavijestio pa zelim da i vi to znate. Ako to bude istina, trazim od vas da razmislite, da prestanete praviti probleme Muhamedu, kao i da prestanete testirati nasu odlucnost. Jer vjerujte nam, mi radije dajemo svoje zivote, nego sto bi dozvolili da se Muhamedu (s) nesto desi Ukoliko medjutim to sto Muhamed (s) tvrdi nije tacno, tada vam ga bezuslovno predajemo Vi bi dobili pravo da sa njim radite sto zelite, da ga ubijete ili ostavite u zivotu Taj prijedlog Abu Taliba su Qureishij