Ali, mir neka je na nj, ovaj posebno osjetljivi period oblikovanja ličnosti, odgoja i duhovnog profiliranja proveo je u hazreti Muhammedovoj, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, kući, pod njegovim odgojem i staranjem. Islamski historičari u vezi s tim biljeze:
Jedne godine Mekku pogodi velika oskudica. Ebu Talib, Poslanikov amidza, imao je u to vrijeme brojnu obitelj i velike troškove. Hazreti Muhammed, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, predlozi Abbasu, svom drugom amidzi i jednom od najbogatijih ljudi medzu Hašimijama, da obojica uzmu u svoju kuću po jedno od Ebu Talibove djece, i kako bi umanjili Ebu Talibove izdatke. Abbas se slozi, pa skupa otidoše Ebu Talibu, iznosoše mu svoj prijedlog i Ebu Talib prihvati. Naposljetku, Abbas povede svojoj kući Dzafera, a hazreti Muhammed, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, Alija. Ali, mir neka je na nj, zivio je u Poslanikovom domu do Objave i bio je prvi koji ju je potvrdio i prihvatio Poslanika.
(Obratiti se na sljedeće izvore:- Ibn Asir, Al-Kamilu fil-tarih, Bejrut, Dari Sadir, 1399. h.g., sv. 2, str. 58.- Ibn Hišam, Abdulmelik, Es-siretun-nebevijje, priredili Mustafa Al-Siqa, Ibrahim Abyar i Abdulhafiz Šibli, Kairo, Mektebeti Mustafa Al-babi, 1355. h.g., sv. 1, str. 262.- Taberi, Muhammed ibn Džerir, Tarihul-umum vel-muluk, Bejrut, Darul-qamusul-hadis, sv. 2, str. 213.- Ibn Ebil-Hadid, Šerhi Nehdžul-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Dari ihjaul-kitabul-arabije, 1378. h.g., sv.13, str. 119)
Poslanik islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, nakon što je uzeo sebi Alija, mir neka je na nj, rekao je:
“Odabrao sam onoga koga je Bog odabrao za mene.”
(Ebul-Feredž Isfahani, Muqatil-talibin, Nedžef, Menšuratul-mektebetul-hajderije, str. 15.)
Budući da je hazreti Muhammed, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, nakon smrti Abdul-Mutaliba odrastao u Ebu Talibovoj kući i pod njegovim starateljstvom, htio je da odgajanjem jednog njihovog djeteta uzvrati Ebu Talibu i njegovoj zeni Fatimi bint Esed na paznji koju su mu poklonili, pa je medzu njihovom djecom odabrao Alija, mir neka je na nj.Za svog halifata, Ali, mir neka je na nj, ukazao je na ovaj period svog odgoja u hutbi poznatoj kao Kasi'a, rekavši:
“Znate doista mjesto moje u Poslanika Bozijeg – mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i porodicu njegovu! – s obzirom na srodstvo vrlo blisko i na polozaj poseban. Kada bijah dijete, uzeo me je u okrilje svoje. Običavao me je privijati na grudi svoje i stavljati me pored sebe u postelji svojoj, primicati tijelo svoje blizu moga, te mi omogućavati da mirišem miomiris njegov. Običavao je sazvakati nešto, pa mi onda to davati, zalogaj po zalogaj... A ja sam ga slijedio poput devčeta koje slijedi trag majke svoje. Svaki dan mi je pokazivao, u obliku znamenja, neke od osobina svojih i naredzivao mi da ih slijedim.”
(Staza rječitosti (Nehdžul-belaga), sabrao Es-Sejjid Eš-Šerif Er-Radi, prijevod Rusmir Mahmutćehajić i Mehmedalija Hadžić, DID, Zagreb, 1994., govor. 191., str. 158-159.)
Ali, mir neka je na nj, u pećini Hira
Prije nego mu je počela stizati Objava, hazreti Muhammed, mir i blagoslov neka je na nj i njegove, svake godine bi po jedan mjesec provodio u ibadetu u pećini Hira.
(Hira je ustvari brdo sjeverno od Mekke, a pećina Hira nalazi se na njegovim obroncima)
Ako bi za to vrijeme onuda naišao kakav siromašak, nahranio bi ga, a nakon što bi se navršilo mjesec dana,vraćao se kući. U povratku bi prvo svratio u Mesdžidul-Haram, sedam ili više puta je tavafio Ka'bu, a onda je odlazio svome domu.
(Ibn Hišam, Abdulmelik, Es-siretun-nebevijje, priredili Mustafa Al-Siqa, Ibrahim Abyar i Abdulhafiz Šibli, Kairo, Mektebeti Mustafa Al-babi, 1355. h.g., sv. 1, str. 252.)
Izvješća nam kazuju da je hazreti Muhammed, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, s obzirom na njegovu snažnu naklonost prema Aliju, mir neka je na nj, vodio Alija tokom tih mjesec dana sa sobom na Hiru.Kada se melek Objave po prvi put spustio hazreti Muhammedu, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, upravo u toj pećini, i počastio ga stupnjem poslanstva, Ali, mir neka je na nj, bio je uz Poslanika. Jer, radilo se upravo o onom mjesecu tokom kojeg se hazreti Muhammed, blagoslov i mir neka je na nj, radi ibadeta povlačio na brdo Hira.
Ali, mir neka je na nj, u hutbi Kasi'a, u vezi s tim kaže:
“Svake godine odlazio je u osamu na Hiru, gdje sam ga gledao, a gdje ga niko drugi gledao nije... Kada je objava spuštena njemu – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na porodicu njegovu! – čuo sam cviljenje šejtanovo. Tada rekoh: „O Poslaniče Božiji, kakvo je to cviljenje?‟ A on odgovori: „To je šejtan koji je izgubio nadu svaku da će mu se robovati! Ti zaista čuješ što ja čujem, i vidiš što ja vidim, osim što ti uistinu nisi vjerovjesnik, već si doista pomagač, i ti si, zasigurno, u dobru.‟
(Staza rječitosti (Nehdžul-belaga), sabrao Es-Sejjid Eš-Šerif Er-Radi, prijevod Rusmir Mahmutćehajić i Mehmedalija Hadžić, DID, Zagreb, 1994., govor. 191., str.159.)
Iako se ove riječi mogu odnositi na Poslanikov ibadet u Hiri u periodu nakon početka objave, no naprijed izneseni podaci a i činjenica da je Poslanik ibadet na Hiri obavljao uglavnom prije početka objave, ukazuju na to da se ove riječi odnose na vrijeme prije početka objave Poslaniku islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove. U svakom slučaju, čistota Alijevog, mir neka je na nj, duha i Poslanikov odgoj učinili su da Ali još u djetinjstvu svojim osjetljivim srcem, pronicljivim vidom i uhom koje sluša, vidi stvari i čuje zvukove koje obični ljudi ne mogu vidjeti ni čuti.Ibn Ebil-Hadid Mu'tezili u svom komentaru Nehdžul-belage piše:
“U knjigama se prenose vjerodostojne predaje da kad se Džibril prvi put spustio Poslaniku i počastvovao ga stupnjem poslanstva, Ali je tad bio uz Poslanika islama.”
(Ibn Ebil-Hadid, Šerhi Nehdžul-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Dari ihjaul-kitabul-arabije, 1378. h.g., sv.13, str. 208.)
Od Imama Sadika, mir neka je na nj, prenosi se da je rekao:
“Prije objave Poslaniku islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, Ali, mir neka je s njim, vidžao je uz njega svjetlo poslanstva i sluša glasove meleka. Poslanik islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, rekao mu je: „Da ja nisam pečat Božijih poslanika, ti bi bio dostojan poslanstva, no ti si moj povjerenik i nasljednik, prvak povjerenika i predvodnik bogobojaznih.‟
(Ibid, str. 210.)
2. Od početka objave do Poslanikove Hidžre
Drugi period Alijevog, mir neka je na nj, života jeste razdoblje od početka objave do selidbe u Medinu, i taj period trajao je trinaest godina. Ovo razdoblje u Imamovom životu obuhvata niz njegovih blistavih napora i veličanstvenih djela poduzetih na putu napretka islama, djela kakva se u historiji islama ne mogu pripisati nikome osim njemu.