Koji je razlog zbog kojega vi šiiti ne slijedite isto vjerovanje kao većina muslimana?
Vjerovanje većine muslimana se u osnovi slaže sa ašaritskim učenjem, a u ritualima oni slijede jednoga od četiri imama, a to su Ebu Hanifa, El-Šafija, El-Malik i Ahmed ibn Hanbel. Predlažem da vi učinite isto, jer je ovo prihvaćeno kao najbolje i najpravednije vjerovanje i izvršavanje vjerskih propisa od strane naših časnih predaka iz prošlosti, i ono je preovladalo u čitavom muslimanskom svijetu.
Svi ti ljudi su se jednoglasno složili o pravnoj sposobnosti, pobožnosti, svetosti, suzdržanosti, skrušenosti, čistoći karaktera i praktičnim i teorijskim sposobnostima četvorice naprijed navedenih imama. Zamislite samo koliko je potrebno da svi mi budemo ujedinjeni u današnjem vremenu, kada su neprijatelji Islama udružili svoje snage protiv nas, riješili da nas povrijede, i koriste sve svoje moći govora, misli i osjećaja protiv nas. Mi, sa druge strane, čvrsto spavamo i svojim međusobnim neslaganjem i razjedinjenošću indirektno potpomažemo naše neprijatelje.
Zbog toga, prema ovakvim prilikama, najbolje bi nam bilo da se ujedinimo i okupimo oko jednog centra. Takvo jedinstvo se jedino može postići ako svi prihvatimo istu vjeru. Zbog toga bi vi, šiiti, trebalo da prihvatite vjeru većine muslimana. Da li se slažete sa mojim mišljenjem? Molim Allaha da se pronađe neki način da se stane na kraj sektaštvu i da se svi ujedinimo.
NE POSTOJI DOKAZ DA JE OBAVEZNO SLIJEDITI VJEROVANJE VEĆINE;
PRVE TRI GENERACIJE MUSLIMANA NISU SLIJEDILE SUNITSKE IMAME;
VRATA IDŽTIHADA SU JOŠ UVIJEK OTVORENA;
Činjenica da smo mi usvojili vjerovanje koje se razlikuje od onog ašaritskog što se tiče fundamentalnih vjerovanja i zakone i rituale koji se razlikuju od četiri škole sunitskih pravnika ne potiče ni od kakvog sektaštva ili predrasuda. Ja ne dovodim u pitanje pravne sposobnosti, pravednost, poštenje ili veliko znanje vaših pravnika, ali teološko rasuđivanje nas je neizbježno dovelo do toga da prihvatimo vjerovanje onih imama koji pripadaju ehl-ul-bejtu Božijeg Poslanika, Allahovog vjerovjesnika, kome su se anđeli poklonili i koji je primio otkrivenje i objavu. Mi smo se tako vezali za njih potpuno i jedino zbog toga u našim ritualima kao i u našoj vjeri; u našim zakonima i osnovnim postulatima vjere; u izvođenju našeg znanja iz Kur’ana i sunneta; i u našim materijalnim, moralnim i duhovnim vrijednostima na osnovu teoloških i logičkih dokaza. Mi smo to učinili slijedeći Božijeg Poslanika i pokoravajući se njegovom sunnetu.
Da nismo bili uvjereni u ove dokaze koji ne dozvoljavaju nikakve druge imame osim onih iz Ehlu-l-bejta, i da ne tražimo da se približimo Allahu samo kroz njih, tada bismo naginjali vjeri većine zarad jedinstva i bratstva. Ali, nepromjenljivi razlozi nalažu vjerniku da slijedi istinu bez obzira na sve drugo.
Većina muslimana ne može da iznese nijedan dokaz koji bi pokazao koji je najbolji od njihova četiri različita pravnika. Nemoguće je slijediti svu četvoricu, te tako, prije nego što kažete da je “obavezno” slijediti ih, morate dokazati kojega od njih četvorice moramo slijediti. Dugo sam razmišljao o argumentima hanefija, šafija, malikija i hanbalija sa očima tragaoca za istinom i istraživao sam ih u svoj širini i dubini, ali nisam našao odgovora na ovo pitanje, osim da su svi oni priznati za velike pravnike i poštene i pravedne ljude.
Ali, vi ste svjesni da pravna sposobnost, poštenje, pravednost i veličina nisu pod monopolom samo njih četvorice. Kako onda može biti “obavezno” da se samo njih četvorica slijede?
Ne mislim da iko može smatrati ta četiri imama na bilo koji način boljim od naših imama, čistih i svetih potomaka Božijeg Poslanika, koji su lađa spasenja i vrata pokajanja, i putem kojih se možemo zaštititi od neslaganja u religijskim pitanjima; jer su oni znakovi upute, vodiči na pravi put, koje je Božiji Poslanik ostavio iza sebe svojim sljedbenicima uz riječi: “Ne pokušavajte da ih nadmašite, niti ih ostavljajte iza sebe, jer će to u oba slučaja biti kobno po vas. Ne pokušavajte da ih učite, jer oni znaju više od vas.” Ali, nažalost, nakon smrti Božijeg Poslanika, politika je počela da igra svoju ulogu u religijskim stvarima i vi znate šta se kao rezultat toga desilo u srcu Islama.
Bio sam začuđen kada sam od vas čuo da su naši preci – rane generacije dobrih muslimana – prihvatali vaše vjerovanje i smatrali da je ono najbolje i najpravednije od svih vjerovanja, jednoglasno ga prihvatajući u svako vrijeme i u svakom mjestu. Kao da ne znate da su naši preci i generacije koje su slijedile iza njih bili svi šiiti Muhammedove porodice, i sačinjavali pedeset procenata muslimana, pokoravajući se religiji imama koje je Poslanik među nama ostavio, zajedno sa Kur’anom, kao jednu od dvije najvažnije stvari, i da ti ljudi nikada nisu skrenuli sa ovoga puta od vremena Alija i Fatime sve do današnjih dana. Šiiti su postojali prije nego što su Ašari i vaša četiri imama uopšte bili rođeni i prije nego što je iko čuo za njih.
U prve tri generacije muslimana nakon vremena Božijeg Poslanika, Ašari i vaša četiri imama bili su nepoznati. Kako onda možete reći da je njihovo vjerovanje postojalo ili da su ga ljudi slijedili u vrijeme ranih generacija muslimana? Ašari je rođen 270. godine poslije hidžre, a umro 320; Ibn Hanbel je rođen 164. a umro 241. godine; Šafija je rođen 150. a umro 204. godine; Malik je rođen 95. a umro 169. godine; a Ebu Hanifa je rođen 80. a umro 150. godine poslije hidžre. Šiiti, sa druge strane, slijede religiju Ehlu-l-bejta, a vi znate ko sačinjava Ehlu-l-bejt – Ali, Fatima, Hasan i Husejn, svi savremenici Božijeg Poslanika – dok su suniti na početku slijedili učenjake među ashabima (savremenicima Božijeg Poslanika) i tabi‘inima (sljedbenicima savremenika). Sa kojim razlogom vi tvrdite da je danas nužno slijediti Ašarija i vaša četiri imama? U čemu su pogriješili ashabi i tabi‘ini da ih napuštate, a kakvu specijalnu preporuku imaju kasnija vjerovanja da bismo morali napustiti Ehlu-l-bejt, zavještanje Božijeg Poslanika, lađu spasenja, vodiče, lidere i zaštitnike Poslanikovih sljedbenika, i kapiju milosti i pokajanja, kako bismo slijedili druge?
Pored toga, zašto su vrata ‘idžtihada’ (izvođenja i tumačenja islamskog zakona) zatvorena za današnje muslimane, dok su bila širom otvorena sve do trećeg vijeka? Zar to nije prihvatanje našeg zadovoljstva sa lijenošću, pokoravanje izmišljenim nemogućnostima i zadovoljavanje neznanjem? Ko to ima pravo da kaže, svjesno ili nesvjesno, da nam je Svemogući Stvoritelj poslao najboljeg od Svojih vjerovjesnika sa najboljom od svih vjera, Islamom, samo da bi ona postala monopol i ekskluzivno pravo ta četiri pravnika, ili da je Časni Kur’an, najbolja od svih objava, sa svim svojim zakonima i učenjima, koji sačinjava savršenu religiju i upotpunjenje Allahovog blagoslova za čovječanstvo, objavljen samo da bi ta četiri čovjeka postala njegovi posljednji predstavnici, a da svima ostalima bude uskraćeno pravo da proširuju vjerska učenja?
Zašto bi Islam, uključujući Kur’an, sunnet i sva njegova tumačenja, objašnjenja i učenja bila smatrana kao apsolutno i neotuđivo pravo ove četvorice učenih ljudi? Jesu li oni bili nasljednici Božijeg Poslanika, ili je Svemogući želio da ih učini posljednjim nasljednicima imama, ili ih je inspirisao svim znanjem prošlosti i budućnosti, sve do svršetka vremena? Da li im je Allah dao više znanja nego svim ostalim ljudima na svijetu? - Ne! Oni su bili u eni ljudi kao i ostali, bili su čuvari znanja i učitelji religije, a pravi učitelj nikada ne zatvara vrata znanja ili spriječava druge da nastave dalje. On ne zaključava vrata rasprave i razumijevanja niti stavlja veo na srca ili čupa uši ili povezuje oči ljudima; niti stavlja ular na vratove ni okove na noge. Takav stav su suniti lažno pripisali svojim imamima, a to će dokazati i riječi samih tih imama.
Pozvali ste nas da izbrišemo razlike zbog jedinstva muslimana. Mi smo spremni da to učinimo. Ali, po mom mišljenju, jedinstvo ne zavisi od toga da se šiiti odreknu svoje vjere, niti zavisi od toga da se suniti odreknu svoje. Nametnuti šiitima uslov da se odreknu svoje vjere bez sličnog uslova koji bi se postavio drugoj strani jednako je moljenju, kao što ćete vidjeti iz narednih argumenata. Spone jedinstva i bratstva se mogu ojačati a neslaganje ojačati ako se vi složite da slijedite Ehl-ul-bejt, i vašim priznanjem da je škola šiita ili Muhammedove porodice jedna od škola islamske misli, tako da gledate na šiite istim očima kako gledate i poštujete hanefije, šafije, malikije i hanbelije.
Ako to učinite, jedinstvo Islama će biti postignuto a neslaganje će biti izliječeno. Neslaganje između različitih škola sunitske misli nije nimalo manje od nedostatka razumijevanja između šiita i sunita. To će potvrditi veliki broj djela koja su napisali učenjaci sa obe strane. Zašto vi krivite samo šiite za neslaganje između muslimana, a ne krivite sunite što se ne slažu sa nama? A ako spremno prihvatate četiri škole među vama, šta vas to spriječava da priznate pet? Iz kojeg razloga mislite da postojanje četiri vjerska pravca među vama ne narušava jedinstvo muslimana, a ako postoji pet pravaca, islamsko jedinstvo će biti uništeno a energija muslimana rasuta? Želio bih da vi, onako kako pozivate nas da se ujedinimo sa vama, isto tako pozovete vaše sopstvene četiri škole, jer je za njih četiri lakše da prevaziđu razlike.
Zašto ste izabrali nas za taj poziv? Zar vjerujete da se slijeđenjem Ehlu-l-bejta raskida islamsko jedinstvo, a slijeđenjem drugih ono ostaje netaknuto? Ne smatram da vi takve stvari i pomišljate, i ne mogu očekivati ni od koga ko voli porodicu Božijeg Poslanika da na takav način razmišlja.