U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. On se namrštio i okrenuo 2. zato što je slijepac njemu prišao 3. A šta ti znaš - možda on želi da se očisti 4. ili pouči pa da mu pouka bude od koristi 5. Onoga koji je bogat 6. ti njega savjetuješ 7. a ti nisi kriv ako on neće da se očisti (vjeruje); 8. a onoga koji ti zureći prilazi 9. i strah osjeća 10. ti se na njega ne osvrćeš 11 Ne čini tako! Oni su pouka
Povod za objavu gornjih ajeta sure 'Abasa je jedan stvarni dogadaj.Jedne prilike je Poslanik (s) pricao i savjetovao neke bogatase Quraishskog plemana Umayada, a medu njima je bio i Osman ibn Affan (koji ce kasnije biti treci halifa).Dok im je poslanik (s) govorio, Abdullah Ibn Umm Maktoom koji je bio ashab poslanika (s) a koji je bio oslijepio im je prisao.Bozji poslanik (s) ga je radosno primio ukazujuci mu pocast praveci mu mjesto da sjedne do njega.Nakon sto je sjeo, Abdullah Ibn Umm Maktoom je postavio svoje pitanje poslaniku (s)Medjutim, poslanik (s) mu na njegovo pitanje nije odmah odgovorio, jer jos ne bijese zavrsio svoj dotadasnji govor Qurashijama.Kako je Abdullah bio siromašan i slijep, vodje plemena Quraishija su na njega gledale sa omalovazavanjem, nesvidjajuci im se radost i pocasti koje mu je poslanik (s) ukazao.Njima se nije svidjalo slijepcevo prisustvo medju njima, kao ni njegovo prekidanje govora poslanika (s). Naposljetku se jedan od tih bogatih Umayada (Osman Ibn Affan) namrgodio na Abdullaha i okrenuo mu ledja.Ovaj postupak vodja plemana Quraishija se nije svidio Allahu pa je zbog toga i sura 'Abasa preko meleka Dzebraila tada istovremeno objavljena.Ova sura uzdize Abdullahov polozaj iako je siromah i slijep.U prva 4 ajeta, Allah obznanjuje osjecaj odvratnosti prema drzanju voda plemena Quraish.U ajetima koji nakon toga slijede Allah "podsjeca" njegovog poslanika (s) da govor-savjetovanje i pozivanje nevjernika u islam nije neophodno (pogotovu ukoliko nevjernik ne zeli vjerovati i ocistiti sebe od omalovazavanja vjernika zbog njihova loseg ekonomskog ili zdravstvenog stanja), a da bi na taj nacin poslanik (s) imao vise vremena posvjetiti drugim koji se zele ocisiti i vjerovati.Neki sunni komentatori zele svrstati poslanika (s) medju one sa ispod-prosjecanim moralnim osobinama, optuzujuci ga za ovakvo vrijedjanje Abdullaha, pokušavajuci tako dokazati da poslanik (s) nije bio cistog karaketra i ponasanja.Istina je da je onaj koji je na pomenuti nacin uvrijedio slijepca ustvari bogatas plemena Umayada, a koji u to vrijeme jos nije bio musliman, vec koji kasnije postaje musliman i jedan od poslanikovih (s) ashaba (radi se o Osmanu).Da bi ocistili sramotu sa ovakvog Osmanovog loseg postupka, pojedinci neprezaju da optuze poslanika (s) za taj postupak, unizavajuci poslanika (s) a da bi zastitili Osmana.Iskrivljivanje ovog dogadjaja je uradjeno za vrijeme vladavine Umayada preko placenih pripovjedaca hadisa.Opste je poznato da su Umayadi bili najstrastveniji neprijatelji kako poslanikove (s) familije tako i islama. I pored toga njima nije odgovaralo da jedan od njihovih vodja (Osman), bude ukoravan u Kur'an; pa su zato alimi koji su radili za Umayade bili prisiljeni pisati da je ovaj ajet objavljen radi ukoravanja poslanika (s) a ne ukoravanje Osmana.Tako su oni lazima stitili Osmanovo dostojanstvo po cijenu ponizavanja najodabranijeg od svih poslanika.Ovdje cemo iznijeti mišljenje nekih od takvih sunni komentatora:
Receno je da je ovaj ajet objavljen radi Abdullah ibn Maktoom-a, on je Abdullah ibn Shareeh ibn Malijski ibn Rabi'a al-Fihri od (plemena) Bani 'Amir ibn Louay. On je došao do Allahovog poslanika (s) dok je on pokusavao pridobiti u islam Utbah ibn Rabi'ah-a, Abu Jahl ibn Husam-a, Al- Abbas ibn Abd Al-Muttalib-a, Ubay i Umayyah sinovi Khalafe. Slijepac je rekao: "O Allahov poslanice procitaj mi nesto, i poduci me od onog sto je Allah tebe naucio. "On je nastavljao sa tim pitanjem ponavljajuci ga nekoliko puta, neznajuci da je poslanik (s) vec bio zauzet i osvrnut ka savjetovanju drugih, sve dok se mrznja nije pojavila na licu Allahovog poslanika (s) zbog stalnog prekidanja. Poslanik je u sebi pomislio da ce ti velikasi misliti da su njegovi sljedbenici samo slijepci i robovi, pa je zato okrenu lice od njega, okrecuci se prema onim kojima je govorio. Tada su ajeti objavljeni. Nakon toga je poslanik uobicajavao biti ljubazan prema njemu, pa kada bi ga vidio on bi govorio: "dobrodošao onaj, zbog koga me Bog ponizio njime". On ga je uobicajavao pitati dali bi mu trebalo sta, i ostavljao ga je kao svojeg izaslanika u Medini dva puta za vrijeme ratova.
Gore navedeni sunni komentari sa manjim razlikama se nalaze u "al-Durr al- Manthoor", od al-Suyutija.Abul Ala Maududi je drugi sunni komentator Kur'an-a, ali sa malo modernijim pogledima.Ovdje je njegovo tumacenje ajeta 80:17 - "Proklet nek je covjek"
Ovdje je iskazano nezadovoljstvo direktno prema nevjernicima koji su u pocetku bili ravnodusni prema poruci istine. Prije toga, na pocetku sure do ajeta br. 16, iako se to na izgled odnosi na poslanika (s), ustvari je namijenjeno ukoravanju nevjernika.
Sunni reference Komentar Kur'ana od Abdul Alla Maududi, str 1005, komentar ajeta 80:17 (Islamic Publications Lahore)Cinjenica je da Kur'an ne daje nikakve podatke da je osoba koja se namrstila slijepcu bila poslanik (s), niti se u ajetima imenuje onaj na koga se to odnosi.U gore navedenim ajetima Kurana Allah (swt) ne pominje poslanika niti po imenu niti po tituli (niti sa - Muhamede, niti sa - Poslanice, niti sa - Vjerovjesnice)Osim toga, postojeca zamjenica se od "On" u prva dva ajeta mijenja u "ti" u kasnijim ajetima.Allah ne kaze: "ti si se namrstio i okrenuo", vec Allah svemoguci kaze:80:1 On se namrštio i okrenuo80:2 zato što je slijepac njemu prišao,80:3 A šta ti znaš - mozda on zeli da se ocisti,Ukoliko bi i pretpostavili da se zamjenica "ti" u trecem ajetu odnosi na poslanika (s), tada bi opet iz tri gore navedena ajeta proizilazilo da se zamjenica "On" (On koji se namrstio) i zamjenica "ti" odnose na dvije sasvim razlicite osobe.Ajeti 5-6 daju podrška tome da osoba iz prvog ajeta nije poslanik (s):80:5 Onoga koji je bogat,80:6 ti njega savjetuješ,Prema tome onaj koji se namrstio je neko drugi a ne poslanik (s), zbog razlicite upotrebe zamjenice "on" i "ti".U ajetu 80:6 se Alllah obracajuci svojem poslaniku govoreci da savjetovanje arogantnih clanova plemana Quraishija (koji slijepca poprijeko gledaju) nije obaveza kojom bi se dala prednost nad obracanju slijepcu, pa i ukoliko je taj slijepac došao kasnije.Povod tome je upravo to da nije poslanikova krivica ukoliko ne uspije u savjetovanju onog koji nece da se ocisti (vjeruje) vec se taj mrsti prema vjernicimaOsim toga "mrstiti se" nije bilo u duhu poslanikovog (s) ponasanja i karaktera cak niti prema njegovim ociglednim neprijateljima!Zapitajmo se dali je Bozji poslanik (s) koji je poslat kao milost covjecanstvu mogao biti toliko okrutan, kada se niti PROSJECAN vjernik nebi tako ponašao? Takva tvrdnja bi bila u proturjecnosti sa uzvišenim poukama i etikom casnog poslanika (s), o kojoj nam je Allah rekao:"jer ti si, zaista najljepše cudi"(Kur'an 68:4)Covjek koji se mrsti i koji grdi druge ne zasluzuje ovakve komplimente.Znamo da je sura 68 (Al-Qalam) objavljenja prije sure 80 ('Abasa).Sura 68 je bila objavljena odmah nakon sure 96 (Iqra' - najprije objavljene sure).Kako se moze razumjeti da Allah saljuci svojim stvorenjima najveceg od svojih poslanika, izjavi da je on najljepse cudi i uzvišenog morala, a zatim da to negira i pocne ga kritikovati ocito sumnjajuci u njegovo moralno djelovanje.Svemoguci je takodje rekao: I opominji rodbinu svoju najblizu i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!(Kuran 26:214-215)Dobro je poznato da su ovi ajeti iz ranog perioda objavljivanja u Mecci.Skoro iste rijeci se mogu naci i pri kraju ajeta 15:88"... a prema vjernicima blag budi"(Kuran 15:88)Allah Uzviseni je takodje rekao:Ti javno ispovijedaj ono što ti se nareduje i mnogobozaca se okani(Kuran 15:94)U ovom ajetu za kojeg znamo da je objavljen u vrijeme "otvorenog pozivanja u islam" (nakon perioda prikrivenog pozivanja) je poslaniku (s) bilo naredjeno da se okani nevjernika.Kako se onda moze shvatiti da ce najljubazniji i najljepše cudi poslanik, unatoc tih ranijih naredbi, pogriješiti na tom putu?Komentator Kuran iz škole Ehlul-Bejta se slazu da je pitanje koje se postavlja u trecem i cetvrtom ajetu sure 'Abasa, a koje indirektno govori o podozrenju koje ta osoba ima u vezi toga dali hoce ili nece Abdullahu koristiti razgovor sa casnim poslanikom (s), je podozrenje u mislima nekog koji jos nije primio islam, i koji nije razumjeo niti razmisljao u duhu islamaTo podozrenje se nikad nebi moglo dogoditi u mislima casnog poslanika (s) koji je bio poslan da siri vjerovanje svim ljudima, bez razlike na njihovu dunjalucku poziciju kod naroda.Na osnovu toga, komentatori skole Ehlul Bejta zakljucu da rijec 'ti'' u trecem ajetu nije upucena poslaniku (s) vec da je ona upucena jednom od prisutnih clanova plemena Umayad. NIJEDAN od prva cetiri ajeta sure 'Abasa (80:1-4) se ne odnosi na poslanika (s), vec ajeti koji se odnose na poslanika (s) dolaze tek nakon tog cetvrtog ajeta.Oni koji poznaju jezik Kur'an i koji citaju orginalni Kur'an na arapskom jeziku su svjesni da je stalno prelazenje izmedu prvog, drugog i treceg lica, u stilu Kur'ana.Allah u mnogim ajetima u Kur'an brzo mijenja oslovljavanje, pa tako nije uvijek bas lahko odgonetnuti na koga se pri tom misli, pogotovu ako onaj kome je to oslovljavanje upuceno nije imenovan.Zato nam je poslanik (s) i naredio da se obracamo Ehlul Bejtu radi ispravnog tumacenja Kur'anskih ajeta jer su oni "dobro u nauku upuceni" (Kuran 3:7) i oni su ti "cisti" koji mogu dodirnuti znacenje Kur'an (vidi 56:79).Imam Dzafer al-Sadiq (as) je rekao:To je objavljeno radi covjeka iz plemena Umayad koji je bio u prisustvu Bozjeg poslaniku (s), onda kada je ibn Umm-Maktoom došao, našto ga on pogledao sa preziran prema njemu, izmakao se namrgodjen okrecuci svoje lice od njega. Tada je objavljeno ono što je Allah rekao u svojoj osudi takvog postupka.Takodje se navodi da je imam al-Sadik rekao:"Kada bi Allahov poslanik (s) vidio Abdullah ibn Umm- Maktoom, rekao bi: "Dobrodošao, dobrodošao tako mi Allaha, Allah tebe nije nicim osramotio kod mene (80:5-11).Susretajuci toliko puno ljubaznost kod poslanika (s), Abdullah bi ponekad i izbjegavo (biti u prisustvu) poslanika (s), stidjeci se zbog tolikog poslanikovog ljubaznog ponasanja prema njemu.U Tafsiru od Sayyid Shubbar-a, prenosi se od al-Qummi-ja:Taj ajet je objavljen zbog Osmana ibn Affan-a i Abdullaha ibn Umm-Maktoom-a koji je bio slijep. Abdullah je došao Allahovom poslaniku (s), u drustvu jos nekih ashaba, a Osman je bio tu prisutan. Poslanik (s) ga je predstavio Osmanu, ali se Osman namrgodio i okrenuo svoje lice od njega.Allah Svemoguci je rekao u Kur'an o poslaniku Muhamedu (s):On ne govori po hiru svome - to je samo Objava koja mu se obznanjuje,(Quran 53:3-4)Kako bi poslanik (s) mogao reci tako nesto uvredljivo ako je vec njegov govor jeste objava i obznana?!Poslanik (s) nikad nije govorio po svojem hiru.Interesantno je da i sunniti tvrde da je sura (80) - 'Abasa, bila objavljena odmah posije sure al-Nahl (sura 53) mada se jos u suri al-Nahl kaze da poslanik ne govori po hiru svojem.Ajet 33:33 u casnom Kur'anu tvrdi da su clanovi Ehlul-Bejt-a savršeno cisti i besprijekorni.Znamo da su vrline poslanika bile jos vece od vrlina njegove familije. Poslanik je jos cjenjeniji od Ehlul-Bejta.Kako on onda moze istovremeno vrijedati vjernike i biti SAVRŠENO cist?!Allah tvrdi u Kur'anu 80:7a ti nisi kriv ako on (arogantni bogatas) nece da se ocisti (vjeruje)U ovom ajetu se ne kaze da je to sto je poslanik (s) savjetovao bogatasa bila njegova krivica, vec Allah zeli reci da nije neophodno to nastojati, ukoliko vec to nedaje rezultata.Misli se da savjetovanje koje je cinio Boziji poslanik nije bilo pogrjesno, ali da poslaniku (s) to nije neophodno po svaku cijenu ciniti.Allah u ajetu kaze da savjetovanje bogatasa nije neophodno "ako" on Qurashija nece da se ocisti (vjeruje).Poslanik (s) nije znao unaprijed da ce se Qurashija namrstiti slijepcu, pa tek posto "ako" uslov nije bio ispunjen, stoga je i to sto je poslanik (s) cinio bilo neophodno do vremena prije nego sto se bogatas namrstio (zato jer je poslanik (s) bio je usred svoga savjetovanja bogatasa, kada im je slijepac prisao.Nakon sto se Qurashija namrstio poslanik (s) je prekinuo svoje savjetovanje, i pomenuti ajeti su objavljeni.Kao se moze vidjeti, poslanik (s) iz sekunde u sekundu cini ono sto mu je bila duznost.I u drugim ajetima Kur'ana, Allah podsjeca njegovog poslanika da za njega nije neophodno da previse krivi samog sebe zbog neuspjeha pri upucivanju naroda, pogotovu kada neki od njih nikada i nezele biti upuceni, pa da se poslanik (s) netreba sikirati zbog toga.Opskrbljeni dokazima iz Kuran, Hadisa, istorije, i arapske gramatike, smo dokazali cinjenice da prvi ajeti ove sure ne ukazuju na poslanika Muhameda (s), kao i da onaj koji se namrstio slijepcu nije poslanik (s).Mi takodje kazemo da su ajeti 80:5-11, objavljeni da bi u buducnosti podsjecali poslanika Muhammad (s) da savjetovanje nevjernika nije uvijek plodonosno, pogotovu ukoliko taj nevjernik nezeli da se ocisti (ne pocne da vjeruje), pa umjesto toga nastavi vrijedti druge vjernike zbog njihovog losijeg ekonomskog ili zdravstenog stanja.Shi'ija reference: 1. al-Mizan, od al-Tabataba'i-ja (arapski), dio 20, str 222-224 2. al-Jawhar al-Thameen fi Tafsir al-Kitab al-Mubeen, od Sayyid Abdullah Shubbar-a, dio 6, str 363Naknadno prispjeli komentariJedan sunni brat nam pise da sunni alimi u Tefsirima tvrde da su ajeti sure (80) 'Abasa objavljeni nakon poslanikovih pokusaja da ubijedi i u islam uvede cetiri najvaznije licnosti kod Quraishija tj, Utbah ibn Rabi'ah, Abu Jahl (Amr ibn Hisham), Umayyah ibn Khalaf, i njegovog brata Ubayy-u (nespominjuci Osman ibn Affan-a), kao i da je Quraishija koji se kao bogatas pominje u Kur'anu ustvari Abu Jahl (Amr ibn Hisham).Ovaj sunni brat se dalje poziva na al-Qurtubi-ja koji u njegovom Tafsiru navodi da je to Medinska sura (objavljena u Medini), a sto bi znacilo da je u to vrijeme Osman vec bio Musliman.Odgovor:Muslimani se slazu da je sura (80) 'Abasa objavljena u Mecci daleko prije hidzre - selidbe poslanika (s) za Medinu.Takodje se slazu da je sura (80) 'Abasa objavljena direktno nakon sure al-Najm (sura 53) gdje nam Allah kaze da poslanik (s) ne prica po svome hiru!I opet, na osnovu sunni tvrdnji, sura al-Najm je 23-ca objavljena sura u Kur'anu, a sura 'Abasa je 24-ta objavljena sura, i obije su bile objavljene u RANOM Meccanskom periodu objave.Mozda je al-Qurtubi tako nesto naveo samo da bi na taj nacin odvukao paznju od cinjenice da je Osman bio povod objavljivanja te sure, a da bi na taj nacin sacuvao Osmanovu cast, uz cijenu da zato optuzi poslanika (s).Druga greska u gornjem prispjelom komentaru je da je Qurashija koga je poslanik (s) savjetovao bio Abu Jahl.Dali se nas sunni brat pita sta je Abu Jahl radio u Medini?Da li ti sunni brate znas da je Abu Jahl zivio u Mecci, i da je bio jedan od najvecih protivnika Bozjeg poslanika, i da nikada nije otisao u Medinu da bi se vidio ili da bi razgovarao sa poslanikom (s), i na kraju da je Abu Jahl bio jedan od onih koji su bili ubijeni u bitci na Badru (u prvom ratu muslimana).Istoricari navode izvjestaje da su gore pomenuti Utbah ibn Rabi'ah i Umayyah ibn Khalaf takodje bili ubijeni uz svog vodju Abu Jehla u bitci na Badru.Da zaklucimo, gore pomenuti Abu Jehl, Utbah ibn Rabi'ah i Umayyah ibn Khalaf nikada nisu imali sanse da susretnu poslanika (s) nakon poslanikove (s) hidzre-preseljenja u Medinu, sem za vrijeme bitke na Bedru, a gdje su kao sto znamo ostali njihovi leševi!