Ovo je nas osvrt na odbranu Mu'awiye bin Hind sa Nasibijske stranice ansar.org
Mu'awiya je licnost cija su djela precizno zapisana u analima historije. Od njegova rodjenja nadalje, historicari i ulema Ahlul-Sunne je uspjevala da obezbjedi znacajan uvid u Mu'awiyn karakter. Njegova uloga u islamskoj istoriji za vrijeme poslanikove sws misije je neznatna. U stvari ona se bas suprotno, vecinom odnosila na veliko pomaganju suprotne strane koju je predvodio njegov navodni "otac" - Abu Sufyan, vodja klana Banu Umayya, na pokusaju da podkopa, bori se i unisti misiju poslanika sws. Abu Sufyan na kraju ipak priznaje poraz prilikom osvajanja Mekke i navodno prihvata islam. Kao sto se je i Abu Sufyan suprostavljao poslaniku sws, i Mu'awiya nastavlja njegovim stopama i suprostavlja se pravovjernom kalifi Aliju a.s. za vrijeme njegova zivota, odbijajuci da mu da beyya (prisjegu), a tako i nakon Alijeve a.s. sehidske smrti davase oduska svojoj mrznji prema njemu, psujuci ga i prizivajuci prokletstvo na Alija (as) petkom na hutbi dzume. Uprkos tom i takvom njegovim sramnom cinu, nove generacije Nasibija (mrzitelja Alija as) predstavljajuci sebe sunnitima, a koji se zadnjih godina pojavljuju, deklariraju se i priklanjaju Mu'awiyi, brane njegove postupke odajuci im priznanje. Abu Sulaiman je branioc Muawiye i glasnogovornik takvog neo-Nasibi vjerovanja. Njegovo hvaljenje obojice, kako Mu'awiye tako i Yezida ukazuje nam koliko je pogresno Nasibi-Wehabijsko vjerovanje, upornost u pokusaju da do krajnosti izazovu nedoumicu i dvoumljenje u isprvnost vodje vjernika Alije ibn Abu Taliba, a sve u cilju da zastite licnosti Mu'awiye. Otud smo se odlucili da podignemo veo sa Mu'awiyne licnosti i predstavimo pravo sliku o njemu
Trazenje odmazde zbog ubistva hazreti Osmana? Abu Sulejman, glasnogovornik Wehabijske stranice ansar.org izlaze uobicajeno opravdanje za Muawiyu kada kaze: www.ansar.org:"Mu'awiya nije zeleo upravljanje, niti je odbio vodjstvo Aliji ibn Abu Taliba, nek je Allah zadovoljan njime, vec je Mu'awiya zatrazio od Alija da izruci Osmanove ubice, da bi mu on tek onda izrazio pokornost (Aliji a.s.)" Protivurjecnost je ocevidna vec i samo u toj jednoj recenici. Na jednoj strani tvrdi da Mu'awiya nije odbio vodjstvo Aliji ibn Abu Talibu, a onda ipak tvrdi da Muawiya nije prihvacao Alijino vodjstvo sve dok se Osmanove ubice neizruce, a sto je uslov da bi mu dao prisjegu. Dakle, on se je ipak suprostavio i odbio Alijino vodjstvo. Drugim rijecima Mu'awiya se suprostavio Alijinom vodjstvu i davanju prisjege (beyya), jer je zato postavljao uslove i tako ipak odbio priznavanje vodjstva Aliji a.s.
Da se ipak osvrnemo i na igru rijeci Abu Sulejmana na sajtu Ansar.org: www.ansar.org:...vec je Mu'awiya zatrazio od Alija da izruci Osmanove ubice, da bi mu on tek onda izrazio pokornost (Aliji a.s.) "Zatraziti" u prostom znacenju je kada jedna osoba pita drugu osobu o nekojoj mogucoj stvari, dali ju je moguce i uciniti. Medjutim jasno je da Mu'awiya nije samo "zatrazio" kao sto to Abu Sulejman kaze, i da to nije bilo trazenje, koja bi ujedno podrazumijevala i izrazavanje njegove prisjege. To nije bila "trazenje", to je bio "uslovljavanje"
Kasnije Abu Sulejman dodaje sljedeci komentar: www.ansar.org:Mu'awiya se nije borio protiv Alija zbog niceg drugog sem zbog Osmana. Mu'awiya je vidio sebe kao branioca Osmanove krvi, jer Osman je bio njegov rodjak Dok se Abu Sulejman divi Mu'awiynoj pronicljivosti, da se upitamo dali postoji neki dokaz u Kur'anu ili poslanikovom sws sunetu koji bi dao pravo nekojoj osobi da kasni sa davanjem prisege (bayya) dok se "osveta" ne izvrsi. Ako nesto tako postoji, zasto taj navodni mujahid Muawiya nije citirao neki izvor da bi podrzao svoj stav, kao i zasto nije Ali (as) akceptirao njegov stav. Ili ima mozda Abu Suleiman vise znanja o serijatu, od te dvije centralne licnosti
Abu Suleiman pokusava takodje odbraniti Muawiyu govoreci: www.ansar.org:"...i Muawiya se oslanjase na poslanikove sws hadise, koji ukazivahu da ce Osman kao nevin biti ubijen od licemjernih pobunjenika... Muawiya i njegovi ashabi su po tom hadisu vjerovali da imaju pravo, i da im je to potokaz, specijalno kada i mi znamo da su ti licemjeri i "pobunjenici" protiv Osmana bili u Alijinoj armiji. Zato je i Muawiya radio prema svojem uvjerenju, i zato su oni i smatrali da imaju zakonsko pravo da se bore protiv Alije i njegovih istomisljenika" Dali moze Abu Suleiman ukazati neku referencu kada je to Muawiya citirao te hadise, a da bi podrzao svoj stav. Ili mozda jednostavno to Abu Suleiman samo cita Muawiyine misli. Dali ti hadisi na koje se Abu Suleiman poziva govore da ce biti dozvoljeno Osmanovim rodjacima da buneci se protiv drzave traze njegovu osvjetu odjednom, bez ikakva cekanja
Takodje bi trebali pitati Abu Suleiman dali je Muawiyina zelja za osvjetom vaznija od mirnog i uspjesnog razvoja islamske drzave pod vodjstvom ispravnog halife Nije li Muawiya razmisljao kakve ce efekte imati takav njegov postupak. Dali je razmisljao o postojanju moguceg rizika da munafici ili nevjernici iskorisite situaciju, i rasire fitnu, a da bi rasirili svoje smisalice. To je takodje interesantno jer isti Abu Suleiman kasnije opet citajuci Muawiyine misli, ukazuje da je Muawiya za svoje vladavine ubio Hudzra, a da bi umanjio rizik za pobunu, pa zasto onda kada se radi o samom Muawiyi, on u tome nevidi nikakav problem, u tom sto je Muawiya aktivno ucestvovao u pobuni protiv Alije
Jasno je da je rizik za tako nesto bio velik - treci halifa je bio ubijen, i vrijeme je bilo za novo imenovanje halife. U svjetlu takvih delikatnih situacija i dogadjanja, zar nije bilo bolje za Muawiyu da tom novom halifi da vremena da preuzme vodjenje drzave u svoje ruke, pa da onda kaznjava Osmanove ubice. Kakav je pravi odnos izmedju davanja prisjege (bayya) i toga da imam Ali izruci Osmanove ubice. U cemu stvano Muawiyin zahtjev pomaze sveukupnoj situaciji
Takodje, kako to tako iznenada Muawiya posta toliko "blizak" Osmanu, da bi trazio osvetu za njega. Hazreti Osman je imao sinove, koji su svi bili odrasli i koji su bili njegovi najblizi, i koji su imali pravo da traze osvetu, a da ne cini to Muawiya www.ansar.org:"Al-Thahabi u Sayr Aalam Al Nubalaa prenosi od Yaali bin Ubayd od njegova oca koji je rekao: Abu Muslim al Khulani i nekoliko drugih odose do Muawije i pitase ga: Jesi li u svadji ili dobrim odnosima sa Alijem Muawiya odgovori: Tako mi Allaha nisam u svadji. Ja znam da je on bolji od mene, i da on ima pravo da vodi, ali znate li vi da je Osman bio nevin ubijen. A ja sam njegov rodjak, i onaj koji trazi osvetu za njega. Idite zato Aliji i recite mu da kada mi posalje Osmanove ubice, ja cu mu biti pokoran. Oni odose do Alija, i pricase sa njim, ali Ali odbi da preda Osmanove ubice Muawiji (Sayr A'alam Al-Nubala'a, vol.3, p.140, onaj koji je ispitivao knjigu, kaze da su prenosioci pouzdani) Abu Suleimanovo koriscenje ove predaje je zaista neumjesno. Ona ovim zeli reci da je imam Ali (as) bio svjestan ko su bili Osmanovi ubice, ali im opet dozvoljava da budu slobodni. Dali razumije Abu Suleiman ozbiljnost takvog razmisljanja. Ehlul-Sunna nikad nije smatrala da je imam Ali (as) znao i stitio Osmanove ubice, oni njega oslobadjaju od svih takvih optuzbi, ali i pored toga Abu Suleiman pokusava doprinijeti bacanju sumnji na imama Aliju (as). To je iznijansiran i sejtanski metod koji Abu Suleiman upotrebljava kada citira tu predaju, tvrdeci da je imam Ali (as) taj sto je pogrijesio, dok je Muawiya onaj "ozalosceni" iskreni rodjak. Jasno je da vecina sunnita nevjeruje takvim otuzbama prema imamu Aliji (as), ali ih opet treba upozoriti za rizik od uticaja Nasibija-Wehabija koji pokusavaju naci potporu svojim komantarima predstavljajuci ih da su sunnitski
Muawiya i njegovi pomagaci
Abu Sulaiman uzdize njezni i idilicni odnos izmedju Muawiye i stanovnika Sirije, vise puta u svojem clanku www.ansar.org:"Muawiya upravljase Sirijom za cetrdeset godina, i njegov odnos prema stanovnicima Sirije je odnos ljubavi i lojaliteta do tog stepena, da su stanovnici Sirije cvrsto stali uz njega kada je trebalo osvijetiti Osmanovu smrtKada Muawiya preuze vodjstvo nad stanovnicima Sirije, njegov odnos prema svojem narodu je bio jedan od najboljih odnosa. Njegov narod ga je volio, a i on je njih takodje volio... tako da mu njegov narod dade podrsku kada se Muawiya zelio osvjetiti za Osmana. Oni su mu dali zakletvu, i obecali mu da nece zaliti svoje zivote i svoj imetak da osvijete Osmana, ili da im uprotivnom prije toga Allah uzme duse Iz prilozenog smo saznali da: - Muawiya je volio stanovnike Sirije, kao i oni njega - Njihova ljubav je bila toliko jaka, da mu oni dadose podrsku da osvijeti Osmanovu smrt
Najpre da naglasimo da serijat nije baziran na misljenju ashaba. Ispravnost nekog misljenja je vazece samo ako ima podrsku kroz Kur'an ili poslanikov sws sunnet Pokusavati da se kroz ljubav nekog naroda daje ispravnost i legitimitet nekom ili necijem misljenju je zaista pogrijesno. Njemacki narod je imao duboko ljubav prema Adolfu Hitleru, ali to opet neznaci da su njegova djela bila ispravna i opravdana kod Allaha. Voljeti neku osobu, i zatim ga slijediti neznaci nikako da su dijela te osobe time ispravna Umjesto toga je ispravnije slijediti Allahovu vjeru Da je imalo iskren Abu Sulaiman bi svoje citaoce u tom clanku obavijestio koga bi tom slucaju trebalo slijediti, halifu Alija ili Muawiyu
Ako bi neko cak i prihvatio da ljubav prema Muawiji daje nekom pravo da se pobuni, sta onda Abu Sulaiman ima da kaze protiv onih koji se suprostavise Muawiyi i borise se protiv njega, zar i oni nisu bili poslanikovi sws ashabi
Muawiya iskoriscava nezainteresovanost naroda kao i njihovu podmitljivost da bi obijezbedio podrsku
Istina je ta da je Muawiya bio jedan domisljat politicar, sa sposobnoscu upotrebljavanja bilo kojeg metoda, a da bi dosao do cilja. Slicno vladarima arapskih zemalja danas tako je i on upotrebljavao bilo koje metode, a da bi odrzao vladarstvo. To ukljucuje i da na razne nacine privuce ljude, da ih podmicuje, ili da oslabi opoziciju kroz strah ili teror
Ibne Maghazli tvrdi u svojem Manaqib str 128 "Dhikr Sifeen" "Imam Ali je napisao pismo Muawiyi, u kojem kaze da su mi Mecca i Medina dali prisjegu (bayya), pa bi i ti trebao uciniti isto, a da bi izbjegao rat izmedju Irackog i Siriskog naroda. Muawiya je upotrebljavao osvjetu za Osmana kao opravdanje da nebi dao prisjegu, i on upotrebljavase to opravdanje da zavara arogantne arape, on podmicivase narod sa novcem i zemljom"
Stvari na koje Abu Sulaiman svjesno izbjegava da nam da odgovor u svojem clanku nije pitanje dali su oni ili nisu zaista voljeli i podrzavali Muawiyu, vec je pravo pitanje dali serijat dozvoljava da se postupa ko sto su oni postupili. To je pitanje na koje Abu Sulaiman zna da on nema zadovoljavajuci odgovor, a sto je ujedno i odgovr zasto nije uspio da citira bar jedan ajet, a da bi opravdao Muawiyu. Muawiya je bio osoba, koja se udaljila od istine i Kur'ana i koja je u tome takodje zavarala i druge
Abu Sulaiman pokusava da pogrijesnim tumacenjem rijeci imama Alija (as) pomoci odbrani Muawiye www.ansar.org:"Al-Sherif al-Rida nam kazuje u Nahdjul Balaghi pismo koji je Ali napisao i u kojem je rekao:Sve to zapocelo je tako sto smo se mi i ljudi izmedju stanovnika Sirije sukobili, iako je ocito da je Gospodar nas jedan, Vjerovjesnik nas jedan i pozivanje nase u islam jedno. Mi nismo zahtijevali od njih nista dodatno vjerovanju Boga i priznavanju Poslanika Njegova. A ni oni to od nas nisu trazili. Postojala je, zapravo, sloga puna, osim sto smo se razisli u vezi s krvi Osmanovom. A mi smo od tog bili cisti! (Nahdjul Balagha knjiga 3, str 648, pismo 58). Ovdje Ali obavjestava da je konflikt izmedju njega i Muawiye zbog Osmanov ubistva, a ne zbog vodjstva ili da se preuzme kontrola nad muslimanima" Ako je nesto zbog cega imam Ali (as) u ovom pismu izrazava svoju bojazan, onda je to mentalitet kod naroda tog vrema, koji su vjerovali u principe islama, ali i pored toga smatrali da je bilo prihvatljivo da se pobune pritiv vodje vjernika, cak i kada je istovremeno jedan takav postupak protiv Kur'ana. Povezivajuci se sa navodima za Muawiyinu osvjetu za Osmanovu smrt, naglasak se stavlja da nepostoji opravdanje u islamu za neku osobu da se buni protiv ispravnog halife, a da bi ostvario svoju volju, i to je bilo ono sto je imam Ali (as) zelio ovdje da naglasi.On u ovom pismu osporava ispravnost Muawiyinog postupka, neulazeci u njegove motive iza "osvjete za Osmanovu smrt"
Vidjenje imam Alije (as) o Muawiyinim motivima
Posto vec Abu Sulaiman pokusava da opravda svog imama Muawiyu krivo tumaceci rijeci imama Alije (as), prilazemo dokaze da je imam Ali (as) bio otvoreno skeptican prema Muawiynim razlozima. Uz govor imama Alije (as) koji je citiran od Abu Sulaimana, moguce je dobiti pravu sliku kako je hazreti Ali vidio i tumacio postupke svojeg protivnika
Ovaj je govor uzet iz priznate sunni knjige al-Akhbar al-Tiwal, str 173: Od Allahovog sluge Alije vodje vjernika za Muawiju sinu Sufijana Khaulani mi je donio tvoje pismo. Ti tvrdis da sam ja dezertirao od Osmana i da sam podsticao narod na njega. Uistinu ja nisam nikad nesto tako uradio, kada su pojedinci bili razdrazeni postupcima preminulog halife, neki su povukli svoju podrsku njemu, dok su ga drugi ubili. Ja sam izabrao da budem u kuci i drzim se podalje od toga... Kada se tice tvojeg zahtjeva da ti predam Osmanove ubice, to ja nemogu. Ja sam svjestan da ti to zelis iskoristiti a da bi ispunio svoje licne ambicije, a koje nemaju za cilj da osvijete Osmanovu krv. Kunem se zivotom da ako se ne okanis svoje pobune, da ce ista kazna snaci tebe kao sto je snasla svakog tiranina, grijesnika i pobunjenika"
Ovdje imam Ali (as) otkriva Muawiyinu izdaju, i jasno izlaze da Muawiya nema nikakvog interesa da se svijeti Osmanovim ubicama, vec da naprotiv ima neki tajni razlog. Stvanost je da je zahtjev za osvjetom ustvari jedna izlika preko koje je Muawiya zelio ubrzati svoje vladarske ambicije
Samo imam ima pravo izvrsiti osvjetu
Cak i da su mu motivi bili stvarni, ipak Muawijin zahtjev da mu se izruce Osmanovi ubice ide protiv serijata, jer samo vladar-imam ima pravo silom sprovjesti zakon o osvjeti
Zameer Sayyid Sharred u Sharra Muwaffaq strana 530 komentarise: Imamova obaveza je da sprovodi serijat, zakoni u vezi osvjete, zenidbe, dzihada, praznika, i ti zakoni se nemogu sprovoditi bez imama
U Sharh al Maqasid strana 251 mozemo procitati: Imenovanje imam je od apsolutne vaznosti, jer on sprovodi serijat i uskladjuje odnose zakona i naroda
Ako bi prihvatili Muawijino misljenje, to bi znacilo zeleno svjetlo za krvozedne i one koji bi uzimali zakon u svoje ruke, a zbog prava da se osvijeti smrt rodjaka. Dali je Abu Sulaiman predstavnik takvog misljenja, koje nesamo da iz temelja rusi autoritet khalife, vec i drzavu dovodi u stanje anarhije i nasilja. Ako on smatra da je to nije put kako treba postupati, a u situaciji kada postoji ispravni halifa, na osnovu cega on pokusava odbraniti Muawijin zahtjev za osvjetom
U jednoj islamskoj drzavi pojedinac ima pravo da govori o svojim brigama i misljenjima onima koji imaju vlast. Njegove brige mogu ici samo do "tihog protesta", ali nikako i do oruzane pobune. Nepostoji nijedan ajet u Kur'anu ili hadisu koji pojedincu daje pravo da se buni i ratuje protiv ispravnog halife, ukoliko se zahtjevi tog pojedinca neispune. Da je slucaj takav, onda bi svaki rezim bio drzat u stanju ucjena od onih koji bi zahtijevali "samo ono kako oni misle ili drugacije nemoze" a vladari bi cijelo vrijeme bli na oprezu ocekujuci sljedecu slicnu pobunu i ucjenu. Ako je Muwija zaista imao pravo da se pobuni a da bi ostavrio svoju volju, onda je njegov slucaj i zakonski "primjer" postupanja "ako nemoze kako ti zelis, i istiniti halifa ti neizlazi u susret tvojim zeljama, onda se imas pravo pobuniti". Dali neka ovakava mogucnost ima u izvorima serijata. Naravno da nema i da Allah zeli da imamo bezuslovnu poslusnost prema "Vodji Vjernika", a u povodu Alija (as) je poslanik (s) rekao: "Onaj koji slijedi Alija slijedi mene, a onaj koji slijedi mene slijedi Allaha, a svako oanj koji neslijedi Alija neslijedi ni mene, a ko neslijedi mene neslijedi ni Allaha" Kanz ul Ummal, hadith broj 32973; Mustadrak al Hakim, dio. 3, str 128; Riyadh ul Nadira, dio. 3, str 110
Taj hadis je apsolutno jasan, poslusnost prema Aliju je bezuslovna, i poredjuje se prema poslusnosti prema poslaniku sws i Allahu.
Fetwa Shah Abdul Aziz-a - onaj koji se bori protiv 'Alija (as) je kafir
Al Muhaddith Shah Abdul Aziz kometira u - Hadiyyah Majeediyyah strana 813 "Onaj koji se bori protiv Alija sa neprijateljstvom je kafir, a po misljenju ehlul-sunne"
Na istoj stranici Shah Abdul Aziz pokusava braniti Muawiyu kroz ukazivanje da se ta definicija ne odnosi na Muawiyu: "Muawiya i Sirijanci su trazili osvjetu za Osmanovu smrt"
Ako je to razlog kojim vecina pokusava odbraniti Muawiju, mi cemo ukazati da je i taj razlog bez nekih osnova
Muawiyn stvarni razlog je bila "VLAST"
Posto se vec Muawija odlucio da sam nasebe preuzme osvjecivanje Osmanovog ubistva, mozda nas Abu Sulaiman moze i obavijestiti koje je korake Muawija preuzeo a da zastiti Osmana dok je ovaj jos bio ziv. Da je Muawiya imao imalo ljubavi prema svojem rodjaku on bi ga onda pokusao zastiti, a zastiti ga je mogao, jer on ipak imase komandu nad "Velikom Sirijom" (Siriija i Damask). Sa najvecom armijom u drzavi pod svojom komandom, koje je korake Muawiya preduzeo a da bi ga zastitio. U priznatoj sunni knjizi al-Nasa'ih al-Kaafiyah str 19, citamo sljedece: Hazreti Osman moljase Muawiju za pomoc, ali Muawija ga neposlusa. Kada je situacija postala vrlo teska i kada vise nije postojavala neka sansa da ce Osman prezivjeti, Muawiya posla Yazeed bin Asand ul Kasheeree sa armijom, i rece mu da se zaustavi kod mjestu Zeekush i da ostane tamo. Oficir je slijedio takvu njegovu komandu, i kada Osman bi ubijen, naredi Muawiya vojsci da se vrati. To je uradjeno da bi se pokazalo narodu da je on ipak poslao armiju, ali u stvari to je bio samo trik u pokusaju da se iskoristi Osmanova smrt u pokusaju otimanja vlasti"
Ugovor izmadju Muawiye i Amr bin Aasa je jasan dokaz da je razlog bila "zelja za vlascu" a ne osvjecivanje Osmana
Mozda oni koji brane Muawiyu jos nisu ubijedjeni, pa zato cujmo svjedocanstvo licno iz usta njihovog vodje Muawiye. U Iqd al Fareed, strana 238 dio 2, poglavlje "Dhikr Amr bin Aas" se citira razgovor izmedju Muawiye i Amr bin Aas-a " Muawiya zatrazi od Amr-bin Aas-a da mu da prisjegu (bayya). Amr odgovori: "Da je to nesto sto bi mi znacilo za ahiret, onda znaj da Allah tamo nije uz tebe, ali ako je to zbog ovog dunjaluka, e onda od tog i ja zelim imati udijela.Muawiya mu odgovori: Za mene to nema razlike, vec je isto.Amr rece: Ja bih zelio da ti podpises da mi dajes Egipat i okolina podrucja.Muawiya uradi tako i u ugovoru doda da mu Amr daje prisjegu. Amr rece da se u ugovoru napise i da ce se prisjega zavisiti prema okolnostima. Muawiya odgovori da ugovor niko od naroda nema da vidi, ali mu Amr rece: Ipak napisi tako".U tom trenutku je Umro pristupio, i Amr rece Muawiyi: "Muawiya ja sam prodao moj din-vjeru tebi i tvojim rukama".Umro rece: "Uistinu bi mu trebao dati sve ono sto ste se dogovorili, jer on je poslanikov ahsab
Primjecujes kako se Osmanovo ubistvo u cijelom razgovoru nepominje. Njihov razgovor se ticao vladanja, i Muawiynog podmicivanje Amra sa teritorijom, a da bi ga dobio uzase. I pored opravdanja koje Abu Sulaiman nalazi, ipak su rijeci Amra "Muawiya ja sam prodao moj din tebi i tvojim rukama" jasno svjedocanstvo da je cak i Amr osjecao da je odbacio svoju vjeru (din) onda kada je izabrao da se stavi na Muawijinu stranu, i na bin Aasovu zalost ukazuje i koliko mnogo je i on sam zelio vlast da je zbog toga prodao svoj din.
U al-Akhbar al-Tiwal strana 158 "Dhikr Siffeen" pise da je Amr rekao Muawiji: "Daj mi da se iz Egipta hranim, dok god ti vladas". Tareekh Abu Fida, dio 2, str 238
"Dhikr Siffeen" kaze takodje da je Amr postavio uvjet kojim je za prikljucivanje Muawiji trazio da mu se da vlast nad Egiptom. Vrlo je interesantno primjetiti koliko je obecanje za vlascom i autoritetom bio odlucujuci faktor koji je uticao na Amr bin Aas-a da se prihvati plemenitog zadatak "Osvjecivanja Osmanove smrti"
"Borba za vlast" je pravi naziv njihove igre, a ne "Osvjeta za Osmana", a sto je inace bio ratni poklic preko kojeg je Muawija uvecavao svoje ambicije Netreba veci dokaz za Muawijinu smisalicu, od rijeci i priznanja njegovog glavnog pomagaca Amra bin Aas-a.U Ta'rikh Kamil, dio 2, str 139 "Dhikr Siffeen" citamo da je Amr bin Aas rekao sljedece o Muawiji: "Osvjeta za Osmanovu smrt nam je bila samo izlika, mi smo zeljeli dunjalucku vlast, i to je bilo ono na osnovu cega se Muaviya slozio da dadne vlast nad Egiptom Amru bin Aas-u
Dali onim koji brane Muawiyu treba jos neki dokaz? To je svjedocenje jednog od centralnih licnosti tog dogadjaja, a koji je priznao da je osvjecivanje Osmana bila samo izlika, dok je stvarni motiv bila vlast. Ako se Muawiya nije slozio sa tim priznanjem, zasto nije ucinio nista da to ispravi, ili da to jasno obrazlozi?
Mawiyino svjedocanstvo doprinosi objasnjavanju da je njegova stvarni razlog bila vlast a ne osvjeta za Osmanovu krv
Mauwiyin advokat, ibn Kathir, prenosi dva interesantna dogadjaja, koji nam jos vise objasnjavaju pravi razlog Muawijine pobune: Un Sayeed bin Sadeed prenosi da je u Nakheela za vrijem dzuma namaza Muawiya rekao: "Ja nisam ratovao sa vama da bi vi postili, obavljali namaz, davali zekeat, isli na hadz, jer vi to vec cinite, ja sam ratovao da bih bio vas vodja i komandant, pa i ako se vama to nesvidja, ja sam to ipak uspio" Al Bidayah, str 131, dio 8
Prije bitke kod Sifina, posla Ali poruku po Jareer bin Abdullah-u u kojoj stajase: Muawija, polozi mi prisjegu i zakuni mi se na vjernost, nestvaraj fitnu u islamskoj drzavi. Muawija odgovori po Jaereer-u: Ako me Ali imenuje guvernerom za Syriju i Egipat polozit cu mu prisjegu, uz uslov da mu niko drugi poslije njega nedobije prisjegu osim mene" Al Bidayah, str 128, dio 8
Sunni imam Khawarzmi u svom "Manaqib" str 179, poglavlje "Dhikr Siffeen" prenosi: "Muawiya napisa pismo Aliji, a koje posla preko 'Abdullah bin Ukbah. U pismo je napisao: Pitao sam te za upravljanje Syrijom uz dodatak da ti niti dajem prisjegu, kao niti da mi komandujes, ali ti si to odbio. Ja se i dalje drzim mojeg stava oko Syrije i da ti nedam prisjegu"
Ovaj kao i oni prethodni navodi iz al Bidaya dokazuju da njemu nije bio interes za osvjecivanje Osmanove smrti, vec da je njegov interes bio samo jedan, da dobije vlast. Muawiya je iskoriscavao Osmanovu smrt kao izliku da neda prisjegu. Da je zaista mislio oziljno, mozda onda Abu Sulaiman moze objasniti zasto Muawija nije trazio da mu se ubice predadnu na pregovorima izmedju dvije zaracene strane na Sifeenu?. Kao sto Abu Sulaiman kaze: Syrijanci su ga voljeli, a i Muawiya je bio cilj da osvijeti Osmanovu smrt i da zato ratuje. Ako je to vec tako, kao onda da je on totalno zanemario taj svoj cilj onda kada su dvije zaracene strane pregovarale. Ako je Osmanova smrt bila toliko vazna pa i da se zrtvuju zivoti stotine hiljada ljudi, zasto se uzrok njihovog rata u tom dogovoru nepominje. Da je mislio ozbiljno zar to nebi bila prva stvar koju bi on trazio. Ali to je bila samo njegoa smisalica, i wehabijski alim Sayyid Ahmad Raza Bijnori u njegovom komentaru hadisa iz Sahih al Bukharije - "Anwar ul Bari" kaze u dijelu 12, str 73: Muawiya je ratovao na osnovu licne zelje za vlascu i bio je motiviran od njegovih proumajadskih teznji
U nastavku i Shah Abdul Aziz Dehlavi u svojoj Fatwa Azizi strana 161, poglavlje 8, u dijelu "Marwan" priznaje: Ucenjaci hadisa su vjerovali predajama koja su zakljucivala da su Mawijini postupci bili bazirani na njegovim zeljama i zavistima, a ne na osnovu neprijateljstva koje je bilo nastalo izmedju qureysija i umayada kao posljedica ubistva vlasnika dviju svjetlosti (Osmana), istina je da je on bio krivac za jedan visi grijeh, on je bio pobunjenik i silnik.
Muawiyin unuk osudjuje svoga djedu zbog izvrdavanju dokaza da se borio protiv Alije
Kada je Muawiya sin Yezidov postao halifa drzao je sljedeci govor "Uistinu je halifat Allahov. Moj djeda se borio protiv jednog sto je vise zasluzivao halifat, i to je bio Ali bin abu Talib, koji je uradio stvari a koje vi svi znate, i zbog kojih on snosi posljedice"
Nekoliko vodecih sunni alima je prenijelo taj govor (Tareekh Khamees dio 2, str 301; Hayatul Hayawan dio str 88; Tareekh Ya'qubi dio 2, str 241; Sawaiq al Muhriqa str 134; Yanabi al Mawaddah dio str 325).
Ovaj govor Muawiyinog unuka pobija ideju o tome da je Muawiyin cilj bio osvjeta za Osmanovu smrt. On je ukazao da Muawiyina borba je bila bez osnova, i da se borio da dobije vlast
Abu Sulaimanova sumnja u pravdu imama Alije (as)
U svojoj odbrani Muawije, Abu Sulaiman nastavlja da upotrebljava svoje mentalne sposobnosti kada citira misljenja Muawiyinih suboraca www.ansar.org:"Muawiyini suborci bi rekli: Mi se netrebamo pridruziti nikom do onom koji postupa pravedno i koji nas neugnjetava. Alija nije bio u stanju postupati pravedno, i mi se netrebamo pridruziti jednoj takvoj osobi S jedne strane ansar.org upotrebljava s zarom svaki metod u knjizi da pobudi osjecaje kod naroda time da shije nemaju respekta prema ashabima, a ovdje Abu Sulaiman jasno osvjetljava Wehabijsko-Nasibi mentalitet, tj da on potpuno podrzava misljenje da je Ali (as) bio nepravedan. Vjeruje li taj Nasibi-Wehabija zaista da je Muawiya bio vise zainteresiran za pravdu od Alija (as)? Zar on nezna predaju od Ebu Bekra "Uistinu su Allah i poslanik sws govorili istinu, i ja cuh poslanika sws da kaze u noci hidzre onda kada smo napustili Meccu: Moja ruka i Alijeva ruka su jednake u dijeljenju pravde"
Interesantno je i kako Abu Sulaiman mastajuci tako i putujuci svojim vrijemeplovom u odbranu pobunjenicke Muawijine grupe i njihovih ciljeva kaze: www.ansar.org:"Osmanovi ubice su bile u Alijinoj armiji, i ti ubice su nepravdeni" Sada nas Abu Sulaiman mozda moze obavijestiti kako se Muawiya pobrinuo za Osmanove ubice u svojim redovima, i dali je preuzeo osvjetu koju je trazio. On to nije uradio, i najveci dokaz da je njegov pristup bio samo jedna maska, dolazi od cinjenice da on nije ucinio nikakav potez prema Osmanovim ubicama koji su bili u njegovoj armiji. Zar nije logicno da prvo sto bi trebao uraditi, je da srijedi stanje u svojim redovima, i da osvijeti Osmana kroz kaznjevanje Osmanovih ubica koji su bili u njegovoj armiji. Njegov najpoverljiviji general u bitci kod Sifeena je bio niko drugi do Amr bin Aas koji je otvoreno priznavao svoju ulogu u Osmanovom ubistvu govoreci ponosno: Ja sam Abu Abdullah. Kada me neka rana svrbi, ja je onda odsjecem. Ja sam vodio silovitu borbu protiv njega. Podstaknuo sam cak i cobane sa planina da se pobune protiv njega. (Al-Tabari, dio 4, str 356-57, to takodje moze da se nadje i u engleskoj verziji Al-Tabari, dio 14, str 171-172)
I pored toga Muawija ga nije ubio, vec ga je unaprijedio do drugog covjeka po rangu. Dali bi on zaista cinio tako da je zaista zelio osvijetiti Osmanove ubice, zahtijevajuci ubice na Alijinoj strani, a unapredjuje ubice na svojoj sopstvenoj
Komentar savremenog sunni ucenjaka i akademika profesora Masudul Hasan-a u njegovoj knjizi Hadrat Ali Murtada (R.A.A) str 248 je vrijedno pomenuti: "I pored Muawiynog poklica za osvjetom Osmanove krvi, nevidje on nikakvu preprjeku da uspostavi savez sa covjekom koji je ustvari podstaknuo pobunu protiv hazreti Osmana. Amr bin Aas i pored svojeg ljutog protivljenja prema hazreti Osmanu za njegova zivota, nevidje nikakvog problema da se stavi iza ratnih poklica za osvjetom Osmanove krvi, u koju je on indirektno ako ne i direktno bio umijesan
Abu Sulaiman tvrdi: www.ansar.org:"Muawiya nije prisiljavao narod da daju podrsku Yezidu" Ne postoji nijedan dokaz koji bi potkrepio ovu Abu Sulaimanovu tvrdnju. Citali smo u istoriji da je Muawiya upotrebljavao razne mogucnosti da osigura pravo svome sinu da bude halifa. Metode su ukljucivale podmicivanja i prislilu (oni koji su vise zainteresovani mogu o tome citati u Khilafat wa Mulukiyyat, dio 4, str 149; Ibn Atheer, dio 3, str 249; Bidaya, dio 8, str 79; Tareekh Ibn Kahldoon, dio 3, str 15-16
Dali je Muawiya zelio da Yezid bude krun-princ ili halifa
U svom pokusaju da zastiti Muawiyu mozemo vidjeti da Abu Sulaiman opet upotrebljava semanticke price www.ansar.org:"Muawiya je bio odlucan da narod da svoju podrsku njegovom sinu Yezidu. On se bio rijesio da od Yezida napravi svojeg krun-princa. Tako on konsultova one najvece ashabe, narodne glavare i pokrajinske guvernere. Svi se slozise. Pokrainske delegacije dodjose da daju svoj pristanak za Yezida. Takodje mnogi ashabi dodjose da daju svoj pristanak. Al-Hafedh Abdulghani Al-Maqdisay kaze: Njegov (Yezidov) halifat je ispravan, sesdeset poslanikovih ashaba mu je dalo podrsku. Abdulllah ibn Omer je bio jedan od njih" [Qayd Al-Shareed min Akhbar Yazeed, od Ibn Khaldoun, str.70] Moze li Abu Sulaiman objasniti definiciju jednog krun-princa. Ako je to zaista tako, dali u Kur'anu i sunnetu postoji neki dokaz koji daje pravo pojedincu da daje svoju prisjegu (bayya) za jednog krun-princa. Cinjenica je medjutim da je sistem kraljevstva zabranjen u islamu, pa cak i da to nije zabranjeno, Muawiya je opet ucinio nesto sto se kosi sa islamom. Ako bi se nekako i prihvatili Abu Suleimanovi argumenti, dali bi nam onda Abu Sulaiman mogao reci koja je razlika izmedju jednog krun-princa i jednog halife. Dali je Muawiya mozda rekao narodu da daju prijesgu (bayya) jos nekom drugom. Takvo tvrdjenje bi bilo neosnovano i mi pozivamo Abu Sulaimana da nam da bar jedan izvor gdje stoji da je Yezid njegov krun-princ, kao i da je trazio od naroda da mu daju prisjegu na taj polozaj
Muawiya je od Yezida napravio halifu, jos za vrijem svog zivota
Istorijski izvor nam govore bas suprotno Abu Sulaimanovo tvrdjenju koje zbog toga propada, a u Muawijinom testamentu gdje jasno pise da je od Yezida napravio svog halifu: "O sine moj, ja sam sve za tebe sredio, i sve sam arape dobio da ti se podcine. Niko sada nece biti protiv tebe, u tvom pravu da budes halifa, ali ja se ipak puno plasim Huseyna bin Alija, Abdullaha bin Omera, Abdur-Rahmana bin Abi Bakra, i Abdullaha bin az-Zubayra. Izmedju njih je Huseyn bin Ali je kao predvonik, na osnovu respekta i ljubavi prema njegovom nenadmasivim pravima i blizinom u odnosu prema poslaniku. Ja nevjerujem da ce ga Iracani napustiti, stavise oni ce se pobuniti uz njega protiv tebe. Dok god je to moguce, sa njim postupaj pazljivo. Medju one koji koji ce te napasti svom silinom, kao sto lav napada svoj plijen, i baci se na tebe kao lisica koja uvidi sansu da se baci na plijen je Abdullah bin az-Zubayr. Sto ti se najpre ukaze sansa, sasjeci ga u komade" (Iqd al Fareed, dio 4, str 226)
Na osnovu ovog Nasibi-Wehabije pokusavaju oprati Muawiyu zbog zlocine koje je njegov sin Yezid pocinio nad ehlu-bejtom kod Kerbele
Po ovom textu je Muawiya rekao svojem voljenom sinu: "...Niko sada nece biti protiv tebe, u tvom pravu da budes halifa...", ovdje on ne govori Yezidu da je od njega napravio krun-princa, on ga obavjestava da je on njemu napravio temelj da bi uspjeo kao halifa
Da bi ovo jos vise pojasnili, izlazemo dokaz o ovom iz sahih al-Buharije: "Kazao je Yusuf bin Marak: Mervan je bio naimenovan kao guverner Hijaza od Muawiye. On drzase govor i pomenu Yezida bin Muawiyu, tako da bi narod mogao dati prisjegu njemu kao nasljedniku svojeg oca (Muawiye)..." Sahih Buhari dio 6, knjiga 60, hadis 352
Iz ove predaje je jasno da se prisjega (bayya) dala Yezidu kao halifi, i ne kao krun-princ, osim ako Abu Sulaiman sada nepocne tvrditi da je i Muawiya sam sebe smatrao kao krun-princa Dokaz je sasvim jasan da je narod davao Yezidu (bayya) prisjegu kao halifi. Ovo je ocigledno cak i iz jednog izvora kojeg Abu Sulaiman citira sam. Kada bismo i analizirali predaju u svoj svojoj duzini, na kraju bi opet bilo onako kao sto je Abdullah ibn Omer rekao: "...dali smo prisjegu ovoj osobi (Yezidu), suglasno uslovima koje su Allah i njegov poslanik postavili..." Sahih Buhari dio 9, knjiga 88, hadis 227
Po Abdullah ibn Omeru, prisjega (bayya) je data Yezidu "suglasno uslovima koje su Allah i njegov poslanik postavili", i ovo je ocigledno da su ti uslovi povezani sa davanjem prisjege (bayya) halifi, a ne krun-princu
Muawija prisiljava narod da daje prisjegu Yezidu
Wehabijski ucenjak Rasheed Akhtar Nadwi u "Tahzeeb au Tamadhun e Islami" komentira na strani 1: Muawiya je prisiljavao narod da daju prisjegu Yezidu
Sayyid Muhammad Rashid Raza Syrianski ucenjak daje eho slicnim rijecima u njegovoj knjizi "Imamate al Uzma" str 99: Muawiya je uveo jedan los obicaj kroz davanje prisjege Yezidu prisilom
Profesor Saeed Akbar Allahbadi u svojoj knjizi "Musalman ka 'Uruj-o-Zawal" (na Urdu jeziku), str 53 kaze slicno: Muawiya je dosao do vlasti kroz upotrebu sile, i to isto je osigurao Yezidu na isti nacin. Narod koji se nije slagao sa tim, bio je prinudjen da mu da to"
Abu Sulaiman medjutim izjavljuje da je Muawiya: www.ansar.org:...konsultovao one najvece ashabe, narodne poglavare, i provincijske guvernere. Svi su se slozili. Delegacije su iz provincija dolazile da daju prisjegu Yezidu" Sta nam jos Abu Sulaiman nije objasnio je metod koji je Muawiya upotrebljavao, a sto je rezultiralo da delegacije daju prisjegu Yezidu.
Osvijetlimo malo Muawiyine metode kroz citiranje komentara Syed Qutb Shaheed u "Social Justice in Islam" (Engleski prijevod stranice 209-210): Dolaskom Muawiye, halifat u islamu postade monarhija, tiranija ogranicena na familiju Umayada..." Dovoljno da kao dokaz citiramo razloge davanja prisjege Yezidu. Odavde mozemo otkriti osnovu moci Umayada i mozemo shvatiti na koji je nacin Muawiya koji je utemeljio tu moc radio to, radi islama ili radi nekog drugog ideala. Muawiya je pozvao delegate koji su predstavljali provincije pri davanju prisjege (bayya) Yezidu. Tada je ustao Yezid ibn al-Muqaffa i rece: Komandat pravovjenih je ovdje, i on ciljase na Muawiyu. Ako on umre, njegov nasljednik je ovdje, i on ciljase na Yezida. I ako se neko suprostavi tome, onda radi ovo, i nato on pokaza na svoj mac. Tada rece Muawiya: Sjedi dolje, ti najbolji od govornika"
Posto je prisjega Yezidu data u Syriiji, dade Muawiya Said ibn al-'As u zadatak da prikupi prihvatanje prisjege i od stanovnika Hijaza. Posto on to nije mogao uraditi, onda Muawiya ode u Meccu sa armijom i sa punim sanducima blaga. On pozva zajedno one glavije muslimane i rece im: "Vi znate da sam zivio medju vama, i vi ste bili svjesni mojih porodicnih veza sa vama. Yezid je vas brat i vas bratanac. Moja je zelja da date prisjegu Yezidu kao sljedecem halifi, i onda cete biti vi ti koji cete dobiti pozicije i nagrade, oni koji ce sakupljati i dijeliti novac".
Abdullah ibn az-Zubeir mu odgovori dajuci mu da bira izmedju tri stvari, prva je da je on mogao uciniti kao sto je Allahov poslanik ucinio i nije odredio nikojega nasljednika, druga stvar je da je mogao kao sto je ucinio Abu Bekr, i predloziti jednog nasljednika, i treca stvar je da ucini kao sto je Omer ucnio i ostavio cijelu stvar jednom izbornom tijelu od sest osoba od kojih niko nije bio clan njegove najblize porodice.
Kod Muawiye se zapali zloba, pa ga upita: Imas li ti jos sta da kazes. Ne nemam odgovori ibn az-Zubeir. Muawiya se okrenu ostalim u grupi: A vi. Oni odgovorise: Mi se slazemo sa sa onim sto je ibn az-Zubeir rekao. Nato rece Muawiya prijetecim rijecima: Onaj koji upozorava nema kasnije na sebi krivice. Ja sam vama rekao, i jedan od vas imase hrabrosti da ustane i nazove me lazljivcem, direktno u lice. To ja mogu i oprostiti. Ali ja se drzim moje rijeci i kunem vam se Allahom, ako i jedan od vas kaze ijednu rijec protiv ovog sto govorim, ne samo da nece dobiti nijednan odgovor, vec ce prvi mac odrubiti njegovu glavu. A nijedan od vas nemoze uraditi nista vise od toga do da sacuva vlastiti zivot
Poslije toga je komandat u Muawiyinoj tjelesnoj gardi dao naredjenje da se po dvojica gardista postave iznad svakog ponaosob od plemica Hijaza, koji su bili protiv njega, i svakom od gardista Muawiya rece: Ako se neki od njih pomjeri sa svojeg mjesta, bilo da zeli govoriti za mene, ili protiv mene, odsjeci mu glavu svojim macem.
Onda se pope na minber i proglasi: Ovi ljudi su vodje muslimana, i izabranici muslimana, bez kojih se nijedna stvar nemoze uspjesno obrati, i bez kojih se nijedna stvar nemoze rijesiti a da se oni nepitaju. Oni su se slozili da se da prisjega Yezidu, i vec su i sami dali prisjegu u ime Allaha".Tako i narod dade prisjegu
Muawiya podmicuje narod da bi dali prisjegu Yezidu
U al Kamil dio 3, str 350, mozemo procitati: "Mawiya je zadrzao Mugheeru na njegovm polozaju. Mugheera dodje do Kufe, i obrati se svojim bliznjim rodjacima, podmiti ih sa 30000 dirhema, da bi dobio njihovu podrsku. Mugheera posla svojeg sina Musu bin Mugheera da predvodi jednu delegaciju koja je posjetila Damask, gdje oni ponovise svoju podrsku Yezidu kao halifi. Muawiya pozva Musu sebi i upita ga koliko se njegov otac potrosio zbog Yezida, a on mu odgovori 30000 dirhema"
Zasto je Imam Husein as odbijao dati prisjegu Yezidu
Abu Sulaiman tvrdi: www.ansar.org:"Ibn al Zubair i al Husein nisu bili jednoglasni o toj prisjezi, ali oni niti nisu klevetali tu prisjegu, jer zato bi trebali imati nekog ko bi im se protivio. Iz toga vidimo, da je Muawiya tezio tome da je Ummah slozna u davanju prisjege Yazidu Protivljenje nije bila samo neka mala stvar koja se mogla rijesiti sam tako razgovorom za stolom u vrijeme rucka. To je bilo nesto vise, a sto je imalo veze sa dinom (vjerovanjem), to je bilo pitanje koje je trazilo odgovor, dali je jedan los i pokvaren covjek moze biti poslanikov sws nasljedik i halifa. S jedne strane imao misljenje ibn Omera koji je smatrao to ispravnim, a sa druge strane imamo misljenje imama Huseina as koji je smatrao da je to u Allahovim ocima bio grijeh. Najsaniji dokaz dolazi nam iz njegovih pisama shijama Kufe: "Od Huseina bin Alija muminima i muslimanima. Hani i Said su mi dosli sa vasim pismom, i oni su bili zadnji sa porukom od svih vasih predstavnika i delegacija koje su mi dosle. Ja sam razumio sta ste rekli, i da ste mi ponudili da dodjem kod vas, a posto nemate nekog imamma koji bi vas vodio, kao i da se nadate da ce moj dolazak tamo doprinijeti vasem ujedinjenju u istini i na pravom putu. Ja vam saljem mojeg rodjaka i povjerenika moje familije (Muslima bin Aqila). Ako njegov izvjestaj potvrdi to sto vi kazete, onda me uskoro eto tamo. Medjutim i vi morate biti nacisto sa tim da imam postupa striktno po Bozijoj knjizi, koji postupa cestito dijeleci pravdu, sudi po istini, i nezali sebe u sluzenju Boga. Selam"
Zadnja recenica u pismu objasnjava obaveze imama, kao i njegovu prirodu, i pomaze nam da sto bolje razumijemo Huseyinovo shvatanje i odnos prema toj cijeloj stvari.
Imam je onaj koji: 1. Prati Kur'an i sunnet 2. Je pravedan i povjerljiv 3. Ima dobar karakter 4. Je iskreni Allahov vjernik
Ocigledno je da Husein nije te uslove vidio u Yezidu, a sto takodje objasnjava zasto nije pristajao da mu da prisjegu
Tabari takodje prenosi Husinovo pismo shijama Basre "Bog je izabrao Muhameda iz njegova naroda, ukrasio ga je poslanstvom, i izabrao njega za svoju poruku. Posto je opomenuo narod i dostavio im Boziju poruku, Bog ga je uzeo sebi. Mi koji smo njegova familija, njegovi bliznji obdareni osbinama vodjenja, smo njegovi povjerenici, njegovi namjesnici, njegovi nasljednici koji ga nasledjuju, i mi smo najzasluzniji medju svim narodom da preuzmemo njegov polozaj. Medjtim, neki su izabrali sebe prije nas, za tu privilegiju. Mi smo se ipak zadovoljili, nezeleci razdor i rijeseni da zadrzimo mir i dobrobit cijelog drustva, mada smo bili sasvim svjesni, da smo mi imali vise pravo zato (vodjstvo), od onih koji su to pravo sami sebi dali ...Poslao sam vam svoje predstavnike, i pozivam vas Bozijoj knjizi, i sunetu njegova poslanika, sunetu koji je nestao, koji je izmijenjen novotarijama. Ako me budete slusali i slijedili moje naredbe, ja cu vas voditi pravome putu. Neka je mir boziji i rahmet na vas" (Tareekh Tabari, dio 2, str 240)
Imam Huseyn je osjecao da je vjera bila izopacena, i on je molio narod da se okrenu njemu za vodjenje. to je bilo mnogo vise nego suprotan stav, to je suprotan stav u samom srcu vjerovanja, ko ima pravo da sebe nazove halifom
Muawiya osniva diretno nasljedjivanje www.ansar.org:"Muawiya nije izmislio novi sistem za halifat kroz postavljanje svojeg sina Yezida da ga naslijedi. Ebu Bekr je bio prvi koji je to ucinio, onda kada je dao vodjstvo Omeru bin al Khattabu, pa i Omer uradi istu stvar kada ogranici vodjstvo na sest ashaba" Muawija je osnovao jedan cio novi sistem. Ebu Bekr je smatrao da je Omer taj koji je bio najpreci, a kada se ticalo uloge svojeg nasljednika, kao i Omer sto izabra sest osoba, za koje je on sam smatrao da su bili napreci da naslijede njega. Kada se tice Muawije, on je osnovao sisitem po kojem karakter nije bila osnova, vec je osnova bilo porijeklo, i gdje se karakter nije uziman u obzir
Kasnije Abu Sulaiman kaze da je imam Ali (as) bio ustvari taj koji je zapoceo sa odredjivanjem nasljednika preko porijekla, kada odredi je zato imama Hasana. On optuzuje shije da upotrebljavaju kontradiktorne osude www.ansar.org:"Muawiya je dao vodjstvo u nasljedstvo Yezidu, a sto je opet glavni dio u ucenju i vjerovanju Imamija Rafidija, da se vodjstvo prenosi u nasljedje sa oca na sina. Jeli to oni smatraju da je to za njih-shije dozoljeno, ali ne i za nas" Taj tip nasljedjivanja kod shija je u suglasnosti sa Allahovom i poslanikovom voljom. Shijski koncept nasljedjivanja je da su imami izabrani od Allaha, i imam ima to pravo naslijedjivanja, a zbog njegovih perfektnih vrlina. Imam Alijevo naimenovanje Hasana, nije zbog toga sto je Hasan njegov sin, vec zato sto je Hasan onaj koji je najsposbniji bio u umetu da predvodi umet. Resullullah je jasno rekao: Ukoliko se prati Kur'an i ehlu-bejt nemoze se zalutati. Zato Hasanovo nasljedje nije bilo takvog karaktera gdje se zeljelo pokazati davanje prednosti svojoj familiji, vec je umjesto toga to bilo njegovo pravo da predvodi narod, jer on je kao legitimni imam postavljen od imam Alija as kroz Allahovu volju, koja je zeljela sprijeciti narod da zaluta. Imam Hasan je bio kvalificiran da preuzme vodjstvo, dok su Umajadima takve osobine nedostajale. Dali Abu Sulaiman zeli reci da niko u cijelom Umetu nije bio preci za halifu od Yazida
Yezid - zastitnik od nesrece
U zastitu Muawiye, Abu Sulaiman komentira: www.ansar.org:"Mozda je razlog koji je vodio Muawiyu da se da prisjega Yezidu bila ta, da je zelio da odstrani razmirice, a da bi postigao jedinstvo u tom kriticnom vremenu u kojem je umet zivio, i gdje su mnogi trazili pravo na halifat. Zato je Muawiya kroz davanje halifata Yezidu mislio da je to jedna dobra stvar za umet, kojom ce sprijeciti njenu daljnju nesrecu" Kako su samo izvanredno nesrece bile sprijecene. Yezid je vladao tri godine. Za vrijeme prve godine su imam Huseyn i njegova familija umrli sehidskom smrcu. Za vrijeme druge godine, je Yezid naredio napad na Medinu koji je doveo do pokolja ashaba i masovnog silovanja njihovih zena.
U istoriji od al-Fakhri, prijevod C.E.J. Whitting, London, 1947, str. 113-115 citamo da je Yezid najpre molio Ubaydullaha bin Zaida, da predvodi jednu armiju protiv Medine, a koji nadje razloge da bi to izbjegao, pa kasnije Yezid to zatrazi od Musliman bin Uqbaha, koji i povede armiju "Kasnije dozvoli Muslim sin Ugbaha pljackanje Medine za tri dana. On je ubijao, pljackao i zarobljavao toliko, da se kasnije govorilo, da ukoliko bi neko i udao svoju cerku, opet nije mogao garantovati da je ona nevina, jer je mozda bila silovana za vrijeme bike u Medini" (iz stranice 114)
Ta'rikh Duwal al-Islam, al-Dhahabi, Hyderabad, str 31, nam daje listu ashaba koji su bili ubijeni u bitci oko Medine
Yezidovaa zastita od nesrece se nezavrsava tu. Al-Fakhri na stranicama 114-115 kaze da Yezid izdade naredjenje da se takodje krene i na Meccu, ali Muslim umrije prije nego sto stize do Mecce, pa je druga osoba koja bi odredjena da zamijeni Muslima na njegovom polozaju u slucaju njegove smrti, predvodila napad. "Zubeirov sin sa ljudima Mecce, u jeku bitke organizova napad prema njemu. Jedan Syrijski pjesnik izrecitova: Artiljerije (katapulti - naprave za bacanje kamena) je slicna zapjenusavom pastuvu, sa kojima je on gadjao prema dzamijskim stubovima. U fusnoti kaze da se pod "stubovi" misli na poslanikov minber i druge relikvije."
U al-Isabah fi tamyiz al-Sahaba, Ibn Hajar al-Asqalani, dio 3, str 470, opisuje i Ibn Hajar pljackanje Medine i kamenovanje Kabe za vrijeme Yazidove uprave.
Nasibijsko uzvisivanje "cistog" Yezida
Abu Sulaiman kaze: www.ansar.org:"Takodje je laz da je Yezid bio osoba koja je pila alkohol. Mi cemo dozoliti da Muhamed bin Ali bin abi Talib odgovori na tu tvrdnju, jer je Muhamed poznavao Yezida najbolje, a jer je zivio sa njim jedno vrijeme. Ibn Khatir kaze u Al-Bidayah "Kada se narod iz Medine vratio Yezidu, Abdullah bin Mutee'a i njegovi ashabi otidose do Muahemeda bin al-Hanefiyah. Oni su htjeli da se Muhamed odvoji (odrekne) Yezida, ali Muhamed to odbi. Ibn Mutee'a na to rece: "Yezid pije alkohol, neklanja namaz, i neriznaje zakone Kur'ana. Muhamed mu odgovori: Ja nikad nisam vidio nesto od toga sto vi kazete o njemu. Ja sam bio kod njega jedno vrijeme, i vidio sam da on obavlja namaz, da voljase dobrotu, da se raspitivase o onim koji posjeduju znanje, i da se drzase suneta...". [Al-Bidayah wa Al-Nihayah od Ibn Katheer, dio.8, str.236] Shije i sunnije su jedinstvene u tome da je Yezid bio loseg karaktera, i on je prezren u muslimanskim sredinama u cijelom svijetu. Zacudo je, ali Abu Sulaiman se u tom svojem misljenju razilazi sa tim opstim sunni shvatanjem, kada sem tako priznaje Yezidovu poboznost. Nijedan sunni neodaje pocast Yezida. Zaista je ponizavajuce vidjeti da Abu Sulaiman opet prezentirajuci svoje Nasibi-Wehabijsko misljenje, predstavlja ga islamskim
U svakom slucaju, Abu Sulaiman nije uspio da dokaze svoju tvrdnju. Ukoliko bismo i uzeli da predaja u vezi Ibn al-Hanefiya nije lazna i izmisljena, onda tu Muhamed Ibn al-Hanafiyya kaze da on (osobno) nije vidio Yezida kako pije i da tako nije mogao potvrditi te takve optuzbe. Da Abu Suleiman ima i grama postenja, on bi znao da cinjenicu o Yezidu kao alkoholicaru zaista rijetko koji od sunni uleme negira
Ibn Khatirovi komentari o pijanici Yezidu
Interesantno je da ista knjiga Al-Bidayah iz koje je Abu Sulaiman pokusao odati pocast Yezidovim osobinama, sadrzi komentare Ibn Khatira koji dokazuju da je Yezid zaista bio pijanjca. Ibn Khatir kaze u Al-Bidayah, dio 8, str 239: Predaje nas obavjestavaju da je Yezid volio dunjalucke poroke, on je pijo, slusao muziku, osamljivao se u drustvu djecaka, svirao je bubljeve, drzase pse, nije bilo dana a da se nebi nalazio u pijanom stanju"
Ibn Athirovi komentari o Yezidu-pijanici
U knjizi Tarikh al Kamil, dio 2, str 450, Ibn Athir prenosi od Munzir bin Zabeer: Istina je da me je Yezid nagradio sa 100 000 dirhema. ali me to ne sprijecava da se neosvrnem na njegovo stanje: "Tako mi Allaha on je pijanica..."
Allamah Dhahabijevo pripovjedanje i zakljucak o Yezidu pijanici
Yezidovo pijancenje, uprkos Abu Sulaimanovom negiranju, je opstepoznata cinjenica, da cak i Dhahbi, a koga Abu Sulaiman cesto upotrebljava kao ulemu od autoriteta, svjedoci o tome
U "Siyar A'lam Al-Nubala" dio 4, str 37-38, Dhahabi pripovjeda "Ziyad Hurshee je rekao: Yezid mi je dao da pijem alkohol kakav dotad ja nikad nisam pio, pa ga upitah o sastojcima od kojeg je napravljen. Yezid odgovori: Napravljen je od slatkog nara, meda iz Isfahana, secera iz Hawaza, i grozdja iz Burdah ... Yezid se odavao alkoholu, i ucestvovase u radjenju stvari koje su bile protiv zakona koje je Allah postavio"
U "Shadharat al Dhahab", dio 1, str 69, Ibn al-'Imad al-Hanbali citira te comentare od Dhahabija: "Muawiyn sin Yezis je bio Alijev neprijatelj, Nasibija, covjek pokvarene prirode, i pijanica"
Ibn Jauzijevi komentari o Yezidu pijanici
Ibn Jauzi u Wafa al-Wafa, dio 1, str 217: Yezid naimenova svojeg rodjaka Osmana bin Muhammad bin Abu Sufyana kao guvernera Medine. On posla jednu delegaciju sa poklonima u posjeti Yezida, da bi mu mogli odati svoju vjernost. Kada su se vratili, oni rekose: "Vratili smo se poslije posjete covjeku koji nemase vjere, koji pijase, svirase instrumente, i bjese u drustvu pjevaca i pasa, i ovim izjavljujemo da prekidamo nasu vjernost njemu.Abdullah bin Abi Umro bin Hafs Mukhzumee kaza: " Yezid mi je jest dao poklone, ali uistinu taj covjek je pijanica i neprijatelj Allaha. Ja se odvajam (odricem) od njega na isti nacin na koji se odvaja turban od glave..."
Ibn Hajarove predaje o Yezidu pijanici
U knjizi pisanoj protiv shija, Sawaiqh al Muhriqa, ibn Hajr izlaze sunni poziciju spram Yezida: Jedna grupa koja se sastoji od osoba poput ibn Jauzi smatraju da je Yezid kafir, druga grupa smatra da on nije kafir vec da je to nesto sto je sebet razlike u misljenjima, a vecina sunnita smatra da je on bio slabog karaktera, razuzdan, i odan alkoholu" Waqidi je prenio jednu predaju: Usitinu stajasmo spram Yezida i plasili smo se da ce Allah posuti kamenje preko nas, Yezid razmisljase da dozvoli zenidbu sa majkama i sestrama, i pijase alkohol."
Ovi komentari su zaista interesantni. Ibn Hajr tvrdi da u ocima ogromne vecine sunnita Yezid je covjek loseg karaktera, razuzdan i pijanica. U isto vrijeme Abu Sulaiman koji sebe smatra sunitom, zeli od nas da povjerujemo u predaje koje prikazuju Yezida kao poboznog vjerika koji nikad nije pio alkohol
Imam Ahmed je smatrao Yezida kafirom
U knjizi Sharh Fiqh Akbar, str 77 citamo: "Smatrao je da je alkohol halal, i u vrijeme ubistva Huseyna i njegovih drugova, dosao je do mimbera, i rekao da je sada osvijetio smrt svojih pradaka na Bedru. U povodu ovakvih stavova, je imam Ahmed ibn Hanbel deklarirao da je Yezid kafir"
Sunni ulema je smatrala dozvoljenim da se zaziva prokletsvo nad Yezidom pijanicom
Obijica alima, Damiri u Hayaat ul Hayawaan, dio 2, str 196 kao i Ibn Khallikaan in Wafayat al-A'yan, dio 3 str 287, prenose: "Ali bin Muhammad al Qiya al Harasee al Shafi'i je upitan kakvi dokazi su postojali koji su dozvoljavali da se zaziva prokletstvo nad Yezidom. On odgovori: Po nasem jednoglasnom misljenju, moze da se zaziva prokletstvo nad Yezidom, jer se on nalazio u drustvu lovaca zivotinja, igraca saha, i pijanase alkohol":
U dijelu Sharh Fiqh Akbar, str 355 citamo: "Pojedina ulema i imami su se izjasnili da je dozvoljeno zazivati prokletstvo nad Yezidom, zato jer je kroz naredjenje da se ubije Huseyn, pocinio kufr"
Ibn Kathir u svojoj knjizi al Bidaya, dio 7, str 223, je zabiljezio: "Ibn Jauzi je napisao knjigu koja dokazuje da je dozvoljeno da se zaziva prokletstvo na Yezida"
Molba nasoj sunni braci
Mi smo pazljivo citirali misljenja velikih sunni ucenjaka, koji su smatrali da je Yezid bio pijanica, i koji su izdali fetve koje deklarisu da je dozvoljeno zazivati prokletstvo nad Yezidom, a zbog njegovih postupaka. Na isti nacin su sunniti po cijelom dunjaluku jedinstveni u svojoj mrznji prema Yezidu ibn Muawiya, i on je prezren i proklet kada god se njegovo ime pomene. Zacudo, kroz citiranje predaja Abu Sulaiman nam je pokusao predstaviti jedno drugo vidjenje Yezida, a ciji je on zarki obozavaoc. To je vjerovanje koje je strano sunni aqidi, pa se zbog toga moramo zapitati: Koje je to novo vjerovanje koje nam Abu Sulaiman pokusava predstaviti kao istinito vjerovanje? Zasigurno stav njegove grupe nema dodirnih tacaka sa sunni islamom, i to je jedina grupa sto ima drskost da Yezidu odaje pocasti, ubici imama Huseyna, i to su grupa koji su Nasibije - oni koji mrze Aliju (as) Zar nebi bilo bolje za Abu Sulaimana da prestane sa pretvaranjem, i umjesto toga prizna da je njegovo odavanje pocasti Yezidu, u ravni sa njegovom Nasibi ideologijom. Zasto pokusava da se predstavlja lazno i zavodi druge predstavljajuci se sunni muslimanom? Mozda Abu Sulaiman pokusava izjednaciti njegovo Nasibi misljenje o Yezidu, sa opstom sunni aqidom.Koji god da su njegovi razlozi, mi molimo sunni bracu, da zauzmu odstojanje od Nasibija, koje Abu Sulaiman pokusava ubaciti u sunnizmu sa laznim shvatanjem da je Yezid bio musliman.
Abu Sulaiman pocinje svoju odbranu najpre negiranjem da je Hujr bio ashab, on tvrdi: www.ansar.org:"Narod nije bio jedinstven o Hujr bin Udays (cuvenom) dali je ili nije bio ashab. Al-Bukhari i drugi su ga smatrali kao jednim od pratioca (Tabiina), dok su ga drugi smatrali ashabom" Cak i da primjera radi Abu Sulaiman ima pravo, i da je Muawiya ubio jednog Tabiina, cinjenica je da je opet ubio MUSLIMANA, osim ako Abu Sulaiman sad odnekud nedodje sa stavom da je Hujr pred svoju smrt presao na judaizam
Kazna za ubistvo muslimana je dzehenem
Ubistvo muslimana je prekrsaj protiv sarija zakona, i Allah odredjuje kaznu za takvu osobu "Onome ko hotimicno ubije vjernika kazna ce biti - dzehennem, u kome ce vjecno ostati; Allah ce na njega gnjev Svoj spustiti i proklece ga i patnju mu veliku pripremiti" (Kur'an 4:93). Abu Sulaiman kasnije takticki izbacuje i izvrce cinjenice o Hujrovom ubistvu, a da bi ga kasnije predstavio kao izazivaca problema www.ansar.org:Muawiya nije ubio Hujra zbog toga sto je on odbio da psuje Alija, to je kleveta. Sta historicari pominju kao razlog za ubistvo Hujra bin Udaya je da Ziyad upravljac al-Kufe imenovan od Muawiye, odrza jednom poduzi govor. Tada Hujr pozva na molitvu, ali Ziyad nastavi sa govorom. Onda Hujr i njegova grupa pocese bacati kamenje na Ziyada. Ziyad napisa pismo Muawiyi i isprica sta je Hujr uradio, i da je Ziyad u tome prepoznao korupciju i pobunu u zemlji. Hujr je uobicavao tako raditi sa guvererima al-Kufe a koji su prethodili Ziyadu. Muawiya izdade naredjenje da mu se posalje Hujr. Kada je Hujr dosao, Muawija naredi da se Hujr ubije. Vrijedno je napomenuti da Abu Sulaiman nije uspio citirati niti jednu jedinu referencu da bi podupro tu svoju sasvim izokrenutu tvdnju. On to radi svjesno, jer on zna da njegova verzija tog dogadjaja nije u suglasnosti sa od njega vec definisanom verzijom istorije
Maulana Sayyid Abul A'la Maudoodi u njegovoj knjizi "Khilafat wa Mulukiyyat" citira vise klasicnih izvora koji objasnjavaju razlog koji lezi iza ubistva Hujra bin Adi-ja. U poglavlju 4 "Eliminisanje slobode govora" on tvrdi: "Hujr bin Adi je bio jedan dragocjeni poslanikov ashab, koji je igao vrlo vaznu ulogu u ispravljanju umme. Za vrijeme Muawiyne uprave, kada predaje o proklinjanju Alija zapocese sa dzamijskih mimbera, srce muslimana je krvarilo, ali narod je sam sebe grizao za jezik u strahu od smrti. U Kufi Hujr nemogase vise da izdrzi da bude tih, vec poce da velica Alija i da osudjuje Muawiyu. Dok je bio guverner Kufe, Mughira bjese zauzeo jedan blazi stav o tome, ali kada se Ziyadovo guvernerstvo nad Basrom prosiri i na Kufu, pocese ozbiljne prepirke. Posred hutbe on mogase zazivati prokletstvo nad Alijem, a Hujr bi ga pobijao. Jednom prilikom upozori on (Hujr) Ziyada da je dosao kasno na dzumu. Ziyad ga tada uhapsi zajedno sa jos 12 drugih, lazno ih optuzujuci da su formirali jednu pobunjenicku grupu da bi srusili halifu, kao i da su proklinjali halifu. On sakupi svjedoke, koji bi svjedocili protiv njih, tvrdeci da su oni govorili da je halifat exkuzivno pravo nasljednika Alije ibn Taliba, optuzi ih da su podsticali pobunu, da su zbacivali vojne komandante, da su podrzavali Abu Turaba (Alija), da su slali selame na njega, kao i da su mrzili njegove neprijatelje. Izmedju tih svjedocenja izabra se svjedocenje Qadi Shudhra. On kasnije napisa pismo Muawiyi, da krv i imovina onih ljudi koji su govorili da klanjaju namaz, davahu zekeat, koji idahu na hadz i umru, koji govorahu pravo, i objasnise da je zlo haram, bilo kako bilo, ukoliko zelis da ih ubijes, neka bude tako, inace im oprosti. Optuzenici se poslase Muawiyi, i on ih osudi na smrt. Jedan uslov im je ipak ponudjen ukoliko su zeljeli biti slobodni, a to je da prokunu Alija i da pokazu svoju mrznju prema njemu. Oni to odbise, i Hujr tada rece: "Ja necu reci nesto sto bi izazvalo Allahovo nezadovoljstvo". Na kraju on i njegovih sedam drugova bi ubijeno. Medju tim ubijen bi i Abdurrahman bin Hasan koji bi poslan nazad Ziyadu sa pismom da bude ubijen na najgori moguci nacin. Ziyad ga ukopa zivog. (Tarikh al Tabari, dio 4, str 190 - 208, al Istiab od Ibn `Abdul Barr, dio I, str 135, Tarikh od Ibn Athir, dio 3, str 234 - 242, al Bidayah al Nihaya od Ibn Kathir, sio 8, str 50 -55j, Ibn Khaldoon, dio 3, str 13).
Abu Sulaiman zatim pokusava odbraniti smrtnu kaznu www.ansar.org:"Muawiyina strogost u Hujrovom ubistvu, bila je zbog toga sto je Hujr pokusao da izvrsi prijestup prema Islamskoj naciji, i slomi muslimansko jedinstvo. Muawiya je smatrao to prekrsajem kojim se nastojalo unistiti zemlja, specijalno tu u Kufi, tu gdje su se za nesrecu ranije neke grupe pojavile, protiv Osmana. Osman je bio blag prema tom pitanju, koje je na kraju dovelo i do njegove smrti kao i dovelo Islamsku naciju do najvece nesrece, i prouzrokova da je krv tekla poput rijeke, pa je zbog toga Muawiya zelio sasjeci tu nesrecu jos u korjenu, a kroz ubijanje Hujra" Ako je Muawiya zelio ubistvom Hujra na ovaj nacin, ugusiti pobunu, kako to da je on na kraju pristajao i da oprosti Hujru i njegovim pomagacima, ako pristanu da prokunu imama Alija as. Zar bi taj "prekrsajem kojim se nastojalo unistiti zemlja" moglo da se sprijeci proklinjanjem Alija. Jeli to "muslimansko jedinstvo" ciji je opstanak kako Abu Sulaiman kaze, Muawiya zelio odbraniti, jedinstvo koji je moglo opstati samo kroz proklinjanje Alija
Pogledajmo malo i kaznjavanje Hujrova druga, Abdurrahmana bin Hasana, zakopavanjem u zemlji zivog. Posto islamski zakon sharija, propisuje jasne metode za kaznjavanje, dali moze Abu Sulaiman citirati jedan jedini ajet iz Kur'ana ili hadis koji kaze da je kazna za pobunu, da se insan ziv ukopa.
Da je Hujr bio svadjalica i pobunjenik kakvim ga Abu Sulaiman zeli predstaviti, za pretpostaviti je da bi taj Muawiyin potez naisao na siroku podrsku medju ashabima i tabiinima, ali za tako nesto mi nenalazimo nikakvog dokaza. Nasuprot tome, nalazimo jasna osudjivanja Muawiyna postupka. Maudoodi u "Khilfath wa Mulukiyyat" str 160, kaze: Taj dogadjaj je potresao srce umeta. Kada su hazreti Abbdullah ibn Omer i hazreti Ajsha culi tu vijest, postadose vrlo ozalosceni. Hazreti Ajsha je prethodno bila napisala pismo u kojem je opominjala Muawiyu. Kada je kasnije susrela Muawiyu rekla mu je: Zar se nimalo nisi plasio Allaha onda kada si ubio Hujra?. Kada je hazreti Muawiyn guverner Khorasna Rabiya bin Ziyad cuo tu vijest povikao je: O Allahu, ako kod tebe postoji i malo dobrote prema meni, onda me uzmi sa ovog dunjaluka" Khilafat wa Mulukiyaat, dio 5, page, 165 citira Tabarija dio 4, str 19 do 207, Ibn Athir, dio 3, str 234-242, Al bidaya wa al-Nihaya, dio 8, str 50-55, Al-isti'aab, dio 1, str 135
Jasno je vidjeti protivrjecnosti u onom sto Abu Sulaiman pise. Ako su ashabi Talha, Zubeur, Ajsha kada su se na osnovu njihova idztihada pobunili protiv halife Alija, mislili da zato dobijaju svakako nagradu, zar isto nevazi i za Hujra. Ako je Hujr cineci idztihad bio protiv Muawiye, zasto ga Abu Sulaiman osudjuje. Za Abu Sulaiman nemoze da razmislja kao i u slucaju prethodnih ashaba, tj da ce i Hujr cineci idztihad i buneci se protiv Muawiye dobiti nagradu kod Allaha. Ako to Abu Sulaiman nemoze da razumije i da se slozi sa tim, zasto onda nemoze. Zar postoji jedan neki zakon ili princip za Alija, a drugi za Muawiyu. Ili on mozda smatra da oni koji su protiv Muawije su vise za osudu, od onih koji su protiv Alije. Ocigledno da je Abu Sulaimanovo nasibi vjerovanje otkriveno
Srecom da "pravi" sunnije imaju ljubavi prema imamu Aliji i njegovim potomcima u svojim srcima, pa su zato u vecini stvari kriticni prema smrti Hujra bin Adi-ja i njegovih drugova. Mufti Gulam Resul, jedan moderni Hanefijski ucenjak, diskutira u svojoj biografiji "Subeh al Sadiq" nekoliko tema, medju kojima i pokolj Hujra bin Adija i njegovih drugova. Na stranicama 93-94 su njegovi komentari, za koje se nadamo da ce prave sunnite ubijediti da je Hujrov jedini prekrsaj bila njegova ljubav prema Aliju, i da su samo nasibije ti koji se usudjuju tvrditi nesto drugo Hujr i njegovi drugovi su ubijeni 51 godine po Hidzri, i ja se molim Allahu da ih obaspe svojom miloscu. Oni su zrtvovali svoje zivote, da bi zastitili cast i vrijednosti Allahovog lava (Alija). Njihov ubica im je govorio, da ce se spasiti ako pocnu proklinjati Alija, ali oni odbise, rijecima: "Mi necemo reci nesto sto bi izazvalo Allahovo nezadovoljstvo". To je zbog toga sto su Hujr i njegovi drugovi znali da je istina sa Alijem, da je on kao Harun, on je bio poslanikov sws brat i na ovom i na sljedecem dunjaluku, 300 ajeta je bilo spusteno u njegovu pocast, Ali je bio sa Kur'anom, i Kur'an je bio sa njim, gledati u njegovo lice je bilo cin obozavanja Allaha, mrzeti Alija je bio cin kufra, kao i da se ima ljubav i vjera u Alija je bilo cin imana. Resulullah je rako da znak mumina je ljubav prema Aliju, a znak za munafiqa je mrznja prema Aliju. U svetlosti tih cinjenica Hujr i njegovi drugovi odbise razdvojiti sebe od Alija, izabrase radije smrt, i zrtvovase svoje zivote zbog ljubavi prema Aliju.
Trebamo takodje napomenuti da Tareekh ibne Wardee, dio 1, str 55 takodje prenosi da je Muawija ubio Hujra zbog njegove ljubavi prema Aliju
Ubistvo Hujra treba shvatiti kao Allahov gnjev
Kada priznajuci Abu Sulaiman kaze: "Muawiyina strogost u Hujrovom ubistvu.." onda je to unajmanju ruku priznanje da je Muawiya okrvavio ruke ubistvom Hujra. Mi smo ranije citirali cinjenicu da Allah kaznjava ubistvo muslimana, svojim prokletstvom i slanjem u dzehenem. I to je kazna za ubistvo bilo kojeg muslimana, a Hujr nije bio bilo koji musliman. U Kanz al Ummal, dio 7, str 87, citamo da je Ajsha prenijela od poslanika hadis: "Ko god da ubije Hujra, zasluzice Allahov gnjev"
Mirovni ugovor sa imamom Hasanom (as) www.ansar.org:Obicno podrazumijevamo da oni koji citaju nesto o sekti imamija, vec pridaju Muawiyi osobine kufra, jer se on borio protiv Alije. Kako god da bilo, cinjenica je da al-Hasan bin Ali, a on je jedan od onih bezgrjesnih imama po shijama, sklopio mir sa Muawiyom. Tako, taj "bezgrjesni" Hasan skopa mir sa jednim kafirom, i predaje njemu vodjstvo? Ili je to da je on sklopio mir izmedju dvije grupe muslimana, kao sto je poslanik sws rekao: "Moj sin je veliki covjek, i mozda Allah ucini da se preko njega popravi odnose izmedju dvije grupe muslimana". Saheeh Al-Bukhari, dio 9, 226 Najpre, mi ne nazivamo Muawiyu kafirom, ali ako bi zbog samog argumenta pretpostavili i da ga tako nazivamo, to opet nebi bilo nesto ponizavajuce za imama Hasana, jer je i nas bezgrjesni poslanik sws pravio ugovor sa kafirima na Hudejbiji. Zbog mirovnog ugovora sa kafirima poslanika sws je tada bio kritiziran od Omera, pa dali to znaci da zbog tog tadasnjeg mirovnog ugovora sa kafirima, sada i Abu Sulaiman zeli indirektno kritizirati poslanika sws? Muawiya izjavljuje da je musliman, zato je i sporazum zaista i bio izmedju dvije muslimanske grupe, mdjutim njegovo ponasanje i krsenje uslova sporazuma, svjedoce da je veliki grijesnik koji se neplasi Allaha.
Muawija je uzeo halifat na silu www.ansar.org:"Muawija nije uzeo halifat silom, vec se halifat njemu dao od al-Hasana bin Alija nakon sto je mir sklopljen. Treba najpre pogledati historijske cinjenjce da bi se shvatilo, zasto je imam Hasan predao halifat Muawiyi. Okolnosti su bile takve, da je imam Hsan bio prinudjen na jedan tezak izbor, potpisivanje mira, ili veliko krvoprolice. Muawiya je upotrebljavao podmicivanje, i plasenje, da bi "pobijedio". Hasanova armija se podstavila u okolici Kufe (prilicno teska pozicija). Muawiya je pozvao komandante svih svojih snaga u Syriji, Palestini i Transjordaniji, da se spoje sa njima. Nedugo zatim marsirade komadant Syrijskih jedinica prema Hasanu, sa armijom od 60000 vojnika. (Ibn A'tham, IV, p. 153). Otvoreno marsiranje prema Hasanovim pozicijama, vojske od 60000 vojnika, nepokazuje niucemu da je Muawiya zelio mir. On se spremao za borbu. Da mu je zelja bila mir, zasto nije na pregovore krenuo sa nekoliko svojih, vec je dovlacenjem jedno tako velike armije, Muawiya zelio jasno pokazati svoje namjere, tj da on zeli oduzeti halifat od imama Hasana, milom ili silom. Muawija je upotrebljavao pretnju i prisilu, kao sredstvo za pogadjanje. Na kraju imam Hasan bi prisiljen da preda Muawiyi halifat. Muawiya nije od imama Hasana dobio halifat dobrovoljno, na zlatnoj posudi, vec je imam Hasan bio primoran da pristane na zahtjeve Muawiye.
U vezi toga komentari jednog od zastitnika Muawije, Ibn Kathira, dio 8, str 17, su zaista interesantni: "Sunet je kada se poziva na halifat Umajada, reci da su oni bili kraljevi, zato jer je poslanik sws rekao da je halifat 30 godina, nakon cega sljedi kraljevstvo. Taj halifat je bio do Rabi' ul Awwal 31 po hidzri, kada se Hasanu nije dala druga mogucnost, osim da sklopi mir sa Muawiyom."
Ibn Khesirovo slaganje da se imamu Hasanu nije dala druga mogucnost, osim sklapanja mira, je jasan dokaz da se halifat nije dao radosno na zlatnoj posudi Muawiji, kako nas Abu Sulaiman zeli navjesti da vjerujemo. Halifat se zaista oduzeo uz prisilu, i otud odluka imama Hasana, da odustane od halifata, a da bi sprecio daljnje krvoprolice. Ali on to neuradi, prije nego sto je Muawija podpisao da pristaje na neke uslove.
Preuzimanje halifata na silu, je takodje priznato od preminulog Deobandi alima Sayyid Abu'l Ala Maudoodi koji pise: "Temelj kraljevine se postavio sa tom promjenom. Muawiya nije izabran na osnovu dogovora vecine muslimana, a sto je bio slucaj sa njegovim prethodnicima. Da muslimani nisu bili zadovoljni njima, oni nebi ni dobili te pozicije. I pored toga je Muawiya zelio biti halifa, i on se bori za tu poziciju. Muslimani nisu bili zadovoljni sa njegovim imenovanjem, narod ga nije imenovao, on je to preuzeo na silu, i kada je postao halifa, narod nije imao drugog izbora, vec da da njemu (bayya) prisjegu. Da mu nisu dali prisjegu, oni nebi izgubili svoje pozicije i rang, vec bi takodje izgubili svoje zivote, a i to bi bila katastrofa za cio sistem, zato je narod radije dao prisjegu, nego se suocio sa posljedicama. To je razlog, nakon sto je imama Hasan odustao od halifata, da su se ostali ashabi ujedinili sa njim, a da bi izbjegli rizik medju-muslimanskog gradanskog rata. Muawiya je bio vrlo svjestan te takve strategije Khilafat wa mulukiyyat, poglavlje 5, str 158-159 citirajuci Al Bidaya wa al Nihaya od Ibn Katheer, dio 8, str 132]
Muawijino sopstveno priznanje da je halifat uzeo na silu
Abu Sulaiman moze insistirati da Muawiya nije uzeo halifat na silu, ali takva odbrana Muawiye pada kada fakticki imamo svjedocenje njegovog gazde - Muawiye, svjedcanstvo o nacinu koji je upotrebljavao da bi dobio vlast Al Bidaya, dio 8, str 132, kao i Iqd al Fareed, dio 2, str 139 Za vrijeme godine dzemata dosao je Muawija u Medinu, i odrzao hutbu sa mimbera dzamije gdje je rekao: "Ja sam postao vas vodja. Ja znam da vi niste zadovoljni mojom vladavinom, i da je u vasim srcima neprijateljstvo prema meni. Do vlasti sam dosao preko sablje"
To negira odbranu Muawije koju je Abu Sulaiman predstavio, jer vidimo kroz Muawijine sopstvene rijeci, da je do vlasti dosao preko sablje, to jes uz upotrebu sile
Prisjega data Muawiji www.ansar.org:Al-Hasan bin Ali je ustupio halifat Muawiyi, a i cio narod je dao prisjegu Muawiyi, i niko se od ashaba nije suzdrzao od davanja prijesjege njemu Kada se tice toga da mu je imam Hasan dao bayya (prisjega-zakletva), najpre moramo naznaciti da bayya, ima dva znacenja a) - slaganje sa uslovima nekog ugovora b) - da se nekom obaveze na vjernost vidi Hans Wehr's Arabic - English rjecnik, str 86.
Cinjenica da se jedan dogovor izmedju dvije strane napisao na listu papira, ukazuje na cinjenicu da se je postigao ugovor kroz dogovor. Imam Hasan je zrtvovao svoje vodjstvo u zamjenu sa uslovima koje je u ugovoru naznacio. Sa Muawiynim podpisom zakljucio se ugovor, tj ugovor izmedju dvije strane je bio zakljucen i prihvacen medju obije strane.
Beyya je ovdje kao razmjena. Ako je imam Hasan dao Muawiyi prisjegu na vjernost, zasto onda ehlul sunna ne smatra Muawiyu jednim od pravednih halifa.
Poslije svega, kao sto i Clark u svojem prijevodu Suyutijevog 'The Khalifas who took the right way' na strani 9 kaze: "Ja sam nastavio da iza onih prvih cetiri pravedne halife, tu uvrscujem i Hasana bin Alija, a posto ga je Suyuti vidio kao petog od khulafa"
Jasno je da je u ovom slucaju bayya bilo slaganje u vezi mirovnog ugovora, i nista vise. Zato su i Abu Sulaimanovi pateticni argumenti bez osnova
Muawiyno trovanje imama Hasana (as)
Abu Sulaiman negira takvo sto, objasnjavajuci to sljedecim: www.ansar.org:u tom vremenu narod je bio u problemima, njihove zudnje su bile vodjene njihovim instiktima, i svaka grupa je pripisaivala lose stvari drugoj grupi. Ako negdje to i pise, mi netrebamo u to i vjerovati, ukoliko oni sto to prenose nisu iskreni i ljudi od povjerenja Mnogi problemi su se desavali u tom vremenu, ali elhlul-sunna bez problema prihvata price o Abdullahu bin Sabu, zato bi trebalo bez problema prihvatiti i ono sto je ipak historijska cinjenica. Trebamo li se protiviti i neprihvatiti svaku predaju iz tog vremana? Nekoliko od sunni alima tog vremena su zabjelezili te cinjenice. One se mogu kao dokaz naci u sljedecim knjigama koje cemo citirati, ali prije nego sto se upoznamo sa tim, najpre da predstavimo tadasnju situaciju, da bi ukazali na Muawiyne motive
Razlozi zbog kojih je otrovan imam Hasan
Abu Sulaiman pokusava biti logican www.ansar.org:Al-Hasan je potpisao mir sa Muawiyom, dajuci mu vodjstvo i bayya. Zbog cega bi ga onda Muawiya otrovao? Uprkos cinjenici da je Mawiya dobio vlast, on je i dalje u imam Hasanu vidio velikog protivnika. kao sto je i Abu Sulaiman i sam priznao, Muawiya je zelio da ga Yezid naslijedi. To je bilo suprotno jednom od uslova, koji je bio u njegovom ugovoru sa imamom Hasanom, tj da u slucaju Muawiyne smrti, halifat se opet vraca Hasanu (vidi Isti'ab, I, pp. 355 f. Usd al-ghaba, II, str. 14).
Muawija nije imao nikakvu namjeru da ispostuje to, i da bi se osigurao svoje planove, najbolje je resenje bilo da imam Hasan umre prije njega, tj za njegova zivota. Cuveni Egipatski akademik dr Taha Husiyn, u svojo knjizi "Ali i njegovi sinovi" (na Urdu prevedenu kao "hazreti Ali (ra)" od Maulana 'Abdul Hameed Numani) na str 214 kaze: Kroz trovanje Hasana, Muawiya i amr bin Aas prociste put Yezidu da postane halifa"
Motiv je tu, kao i sredstvo a i nacin, pa Masudi in Muruj-ud Dhahab, dio 2, str 486, i u Sirrul Awliya od S.M. Mubarak Alawi Karmani (Urdu prijevod od Ijaz ul Haqq Quddoosi) str 81, kaze: Zena imama Hasana Ja'da bint e Ashas Kindi ga je otrovala, a po nalogu Muawiye
U Tadkhirath al Khawwas, str 192 citamo: "Shuaby tvrdi da je Muawiya poslao poruku Jade binte al-Ash'ath bin Qays, ukoliko otrujes Hasana ja cu te vjencati za Yezida i jos ti uz to dati 100.000 dirhema. Kada je Hasan preminuo, posla Judh poruku Muawiyi, sa molbom da on svoj dio dogovora. Mawiya posla pare ali rece: Ja se suprostavljam vjencanju sa Yezidom, jer ja zelim da Yezid ostane u zivotu, mada da ja to nebih zelio onda bih te vjencao sa njim
Zamakshari u knjizi Rabi' ul Abrar, dio 4, str 208, biljezi: Muawyja napravi dogovor sa Ja'da binte al-Ash'ath al Qays, to jest 100.000 dirhema ako ona otruje imama Hasana. Dva je mjeseca imam Hasan pretjerano krvario, da bi rekao: "Bio sam trovan vise puta ranije, ali ovog puta je otrov napao moje srce
Muawiyna radost kada je cuo o imam Hasanovoj (as) smrti
Iako Abu Sulaiman odbija priznati ove cinjenice, jedna je stvar sigurna - Muawiyina reakcija kada je cuo da je imam Hasan otrovan. dokazuje njegov los karakter. Zamakshari u Rabi' ul Abrar, dio 4, str 186 & 209 biljezi: "Kada je Muawiya dobio vijest o Hasanovoj smrti, uradi sedzdu u znak zahvalnosti (Sajdah e Shukr)
Dali to ovu vrsta ljubavi Allah naredjuje svojim vjernicima prema ehlul-bejtu, da se raduju njihovoj smrti?
Insallah cemo ovu referencu citirati kasnije, u jednom drugom povodu, da sada za trenutak vidimo i to "postovanje" koje je imam Hasan dobio od Muawije.
U Sunan Abu Daud, knjiga 32, hadith br 4119 citamo: Pricao je Al-Miqdam ibn Ma'dikarib: Khalid je rekao: Al-Miqdam ibn Ma'dikarib i jedan covjek od banu Asada od naroda Qinnisrina otidose do Muawiye bin AbuSufyan Muawiya rece al-Miqdamu: Znas li da je al-Hasan bin Ali umro? Al-Miqdam citirade ajet "Mi smo Allahovi i Allahu se vracamo" Jedan covjek ga upita: Mislis li da je to katastrofa za nas. On (Muawiya) odgovori: Zasto bih ja mislio da je to katastrofa, kada su cinjenice da je Allahov poslanik (s)uobicajavao drzati ga na koljenima i reci: "Ovaj pripada meni a Huseyn pripada Aliju" Covjek od banu Asada rece: (On je bio) zivi uglen (zeravica) koju je Allah ugasio. Al-Miqdam kaza: Danas cu te nastaviti ljutiti i tjerati te da cujes ono sto nezelis. Tada on rece: Muawiya, ako govorim istinu, kazi da sam iskren, a ako lazem, kazi da lazem"
Pakistanski Hanefijski alim, Allamah Khali Chisti u njegovoj knjizi Maula aur Mu'awiya citira Taysir al Bari Sharh Bukhari kaze da je to u stvari bio Muawija koji je rekao za imama Hasana: "On je bio zivi uglen (zeravica) koju je Allah ugasio."
Jedan drugi Deobandi Hanefijski alim Malik Ghulamm 'Ali u svojoj knjizi "Khiafaath aur mulukiyath phur itrizath ki tajzeeya" str 338, citira Wahidudeen az Zamanov tekst Tayseer al Bari u njegovom opisu te epizode: "Emir Muawiyno srce nije bilo cisto kada se ticalo odnosa prema ehlul-bejtu"
Malik Ghulam 'Ali takodje u "Khiafaath aur mulukiyath phur itrizath ki tajzeeya" str 340 citira 'Awn Maboodhov Sharh Sunan Abu Daud' i kaze sljedece: Maulana Sham al Haqq Haqqani je rekao: Muawiya propusti da prizna uzviseno mjesto koje je dato ehlu-bejtu, on je govorio svakakve stvari kada je imama Hasan umro, da je to bilo vrlo zalosno. Hazreti Miqdam je proucio istinite ajete u tom teskom trenutku, i neosta tih, a sto je znak poboznog vjernika. Komentari covjeka iz plemena banu Asad su bili receni da bi prijali Muawiyi. on ode blizu Muawiye i rece: "On je bio zivi uglen (zeravica) koju je Allah ugasio." Tako teske i odvratne rijeci su izgovarane u prisustvu Muawiye (kada se ticalo Hasana, Muawiya je osjecao da su njegovi pojedini dijelovi vlasti u opasnosti)
Slazemo se da je ta takva izjava recena od tog nasibije iz plemena banu Asad bila da bi zadovoljila Muawiyu. Primjecuje se i kako Muawiya nijednom neopominje tu osobu za jedan sraman takav. Ako sve ovo nedokazuje cinjenice da je Muawiya podrzavao takav pogled, obrati paznju i na rijeci al-Miqdama upucene Muawiyi: al-Miqdam rece: "Danas cu te nastaviti ljutiti i tjerati te da cujes ono sto nezelis"
Nakon toga al-Miqdam govori on nekim greskama, koje je primjetio kod Muawiye. Osim negodovanja al-Miqdama primjecuje se i nedostatak izvinjenja kao i slobode u izrazavanju covjeka od banu Asad kada je govorio lose o imam Hasanu u prisustvu Muawiye, pa je to jasna cinjenica da je taj covjek znao sta prija kao i sta nebi neprija Muawiynom uhu.
I danas pokusavaju Muawiyni simpatizeri stvoriti mrznju prema shijama tvrdeci da oni govore bez postovanja prema ashabima. Tim nasibijama, kazemo da je njihov vodja Muawija bio bez postovanja prema poslanikovoj familiji, i da su se rijeci ponizavanja prema imamu Hasanu govorile, a da bi njega zadovoljile.
Hanefi alim, Maulana Sultan Mahmood u fosnoti na Urdu prijevoda knjige Sunan Abu Daud, dio 3, str 273, kaze: Muawiya nije smatrao da je shehidska smrt imama Hasana bila zalost, a to zbog njegovog neprijateljskog stava prema Aliju i njegovoj familiji
Knjige ehlu-sunne su prepune referenci koje dokazuju da je Muawiyno protivljenje bilo cin pobune
1 Al Isaba str 412 2 Usd al Ghaba str 211 3 Al Isti'ab dio 3, str 376 4 Al Bidaya dio 8, str 21 5 Tareekh Khamis dio 2, str 386 6 Tarikhul Khulafa dio2, str 195 7 Nayl al Autar dio 7, str 179 8 Al Nisaayaul kaafiya str 16
"Muawiyna cetvorogisnja borba protiv Alije" Al Isaba str 412 kao i Tareekh Khamis dio 2, str 386
"Muawiya nije dao prisjegu Aliji, vec se borio protiv njega. Rat na Sifinu se povezuje sa tim Usd al Ghaba, str 211
Muawiya se borio protiv Alija, pobunivsi se odmah protiv njega, takodje se pobunio protiv Imama Hasana Tarikhul Khulafa, dio 2, str 195
Muawiya se protivio davanju prisjege Aliji, i bitka na Sifinu je rezultat toga cina Al Bidaya dio 8, str 21
Hazreti Ali (as) je bio pravovjerni imam, i imam svog vremena
Ta cinjenica je zabjelezena od vodece sunni uleme. Mi cemo citirali nekoliko izvora, za one koji o tom predmetu zele vise znati Ljudi od istine se slazu da je Ali na Sifinu bio na istini. Kroz primanje prisjege u Basri uspostavi se njegov imamat, a njegov protivnik Muawiya je pobunjenik. On (Muawiya) je bio protivnik pravovjernog imama 1) - Sharra Muqassad str 24 2) - Al Sawaiq al Muhriqa str 139 3) - Al Ma'arif str 90 4) - Riyadh al Nadira dio 3, str 293 5) - Usdul Ghaba dio 4, str 113 6) - Al Isti'ab dio 3, str 55 7) - Al-Isaba dio 2, str 503
"U vrijeme prisjege, Ali se priblizi dzamiji, pope se na mimber, i narod mu dade prisjegu" Ovo istovremeno pobija i Nasibijske-Wehabijske tvrdnje da za Alijev izbor nije postojala ijma, a sto Muawiyu (i njegovo protivljenje istinitom imamu) cini pobunjenikom koji se sa tim nije slozio 8) - Al Bidaya dio 7, str 226
"Abu Hanifa Duny Dhuri komentarise, da je poslije hazreti Osmanove smrti, narod bio bez imama tri dana. Oni dadose Aliju prisjegu poslije pazljivog razmisljanja, i on rece, da onaj koji se tome usprotivi, usprotivio se islamu, jer se ta odluka nije donijela na brzinu" 9) - Al Akhbar al Tiwal str 140
Najpoznatiji muhadziri i ansarije, su sa zadovoljstvom postigli idjmu o Alijinom halifatu. Oni prihvatise njegov halifat i dadose mu prisjegu 10) - Shara Aqaid al Nasfee str 105 11) - Tahzeeb ul Tahzeeb dio 7, str 338 12) - Nisai ul Kaafiya 13) - Al Imama wal Siyasa dio 1, str 44 14) - Tarikh ul Khulafa str 174
Duznost je bila boriti se uz imama Aliju (as) www.ansar.org:"autenticni hadisi od poslanika sws kazu da je bilo najbolje za obije strane da napuste ratovanje. Taj rat nije bio niti obavezan, a niti pozeljan" Ovo dokazuje koliko nisko Abu Sulaiman moze da se spusti u svom pokusaju da sakrije istinu. Kao i ranije on propusta priliku da citira bar jedan jedini hadis o tome da je poslanik sws rekao da je "najbolje napustiti ratovanje". On bez imalo sumnje zna da je je to sto kaze bez ikakava osnova, istina je naprotiv da je poslanik sws rekao da je to ratovanje bila obaveza: "O Ali! Uskoro ce se jedna pobunjenicka grupa boriti protiv tebe, i ti ces biti na istini. Onaj koji ti se tada nepridruzi nije od nas. Kanz al Ummal, od Ali Muttaqi al Hind citira Ibn Asakir, br 32970
Abu Sulaiman u nastavku velica ashabe koji su se uzdrzali i nisu se prikljucili nijednoj strani na Sifinu www.ansar.org:"Sa'ad bin Abu Waqqas, Muhammad bin Muslimah, Abdullah bin`Umar, Osamah bin Zayd, i mnogi drugi od onih prvih muhadzira i ensarija se izdvojise od te nesrece, i ne ucestvovase u ratu" Njihova odluka da neucestvuju u ratu, uopste nije znacila da su oni imali pravo. Ili misli li mozda Abu Sulaiman da su oni imali pravo da neratuju, a imam Ali je pogrijesio sto je ratovao. Ako je to tako, onda ovo samo ukazuje na Abu Sulaimanovu protivrjecnost njegovih tvrdnji. Nekad on opisuje Alija kao onog koji je bio blize istini, a Muawiju onog koji je tragao za istinom, dok sad tvrdi da je ispravna stvar bila drzati se postrani, u to vrijeme fitne. Odluka da izdvoje od pridruzivanja strani koja je bila na istini (a sto Abu Sulaiman takodje cini) se uopste ne podrzava od poslanika sws. Obaveza je u islamu da se stane na strani sitine, koliko god Abu Sulaiman to pokusavao da izvrce, a imam Ali (as) je bio taj koji je bio na strani istine. Poslanik sws je rekao da ce istina (haqq) uvijek biti sa njim, na svakom mjestu, u svakojoj situaciji. Obaveza je bila da se pridruzi Aliju, a ne da se odvoji od njega i zato imamo izricite poslanikove sws rijeci: "Poslije mene ce narod dozivjeti fitnu, vi cete se podijeliti u grupe, onda upiruci prstom na Alija rece: "Ali i njegovi drugovi ce biti na pravom putu" Kanz ul Ummal hadith br. 33016
Abdullah ibn Omerovo kajanje sto se nije borio protiv pobunjenika-silnika Muawije
Interesantna je cinjenica da dok Abu Sulaiman citira neucestvovanje Abdullaha bin Omera, on zaboravlja citirati kajanje tog istog bin Omera. Na samrtnoj postelji on priznaje da je pogrijesio, i da se trebao pridruziti Aliju protiv Muawije.
Ibn `Abd al-Barr u al-'Isti`ab kaze da je Umm Habeeb ibne Abi Sabith (ra) cula Abdullah ibn`Umar da kaze: "Kajem se da se nisam pridruzio Aliju i borio se protiv nasilnicke-pobunjenicke grupe. Abi Barr bin Abi Jaham (ra) kaze da je on cuo Abdullaha bin Omera gdje kaze: "Niceg se drugog nekajem u svom zivotu, osim da se nisam borio protiv silnika-pobunjenika". Al Isti'ab, od Ibn `Abd al-Barr, dio. 3, str 83
I druga sunni ulema je takodje zabjelezila Abdullah bin Omerovo kajanje na isti nacin. Al Nisa al kaffiya str 19 Ummdatul Qari Sharh Sahih al Bukhari dio 11, str 349
Mi cemo insallah kasnije reci jos nesto vise o ubistvu Hurja bin Adi-a, ali u zakljucku tog tragicnog dogadjaja u komentari Mufti Ghulam Rasul al Hanafi u njegovom "Subeh al Sadiq" str 94 je interesantna jer on tvrdi da je ubistvo Hujra i njegovih drugova dalo narodu lekciju, tj: "Alijeva ljubav je iman. Ako neko zeli sacuvati svoj iman i drzati ga u zivotu, on oda mora voljeti i vjerovati Aliju, i u svakoj situaciji on mora biti uz Alija. Zato su se oni koji nisu bili uz Alija pokajali da su to propustili, npr Abdullah bin Omer u svojim zadnjim trenutcima zivota je rekao: Ne kajem se za nista toliko puno kao sto se kajem da nisam dao Aliju moju podrsku. Tabaqat Ibn Sad, dio 4, str 187
Najraniji ashabi su se borili na strani Alije (as)
U svom pokusaju da umanji postupak imama Alija (as), Abu Sulaiman kaze tvrdeci bez osnova: "..mnogi drugi od onih prvih muhadzira i ensarija se izdvojise od te nesrece, i neucestvovase u ratu". Abu Sulaiman nema nikakav dokaz da bi potvrdio svoju tvrdnju, i neuspijeva da citira jedan jedini izvor. Cinjenica je da su najraniji prelaznici na islam muhadziri i ensarije BILI na strani Alija u bitci na Sifinu. To se izmedju ostalog priznaje od sunni alima Muhaddith Shah 'Abd al-'Aziz Dehlavi-ja koji u svojoj knjizi pisanoj protiv shija tvrdi: Naziv shija dat je najpre onim muhadzirima i ensarijama koji dadose prisjegu Aliji (nek Allah osvjetla njegovo lice). Oni su bili njegovi nepokolebljivi i vjerni sljedbenici za vrijeme njegova halifata. Oni su se drzali blizu njega, borise se protiv njegovih neprijatelja, i nastavise sljediti Alijeva naredjenja i zabrane. To su oni pravi shije koji su dosli 37 godine po hidzri (37 godine po hidzri se imam Ali borio na Sifinu)". Tuhfa Ithna 'Ashariyyah, (Gift to the Twelvers) (Farsi izdanje str 18, stampa Sohail Academy, Lahore, Pakistan)]
Vidimo da su ashabi Muhadziri i Ensarije bili shije Alije (as). Kako onda Abu Sulaiman moze tvrditi da mnogi muhadziri i ensatije nisu ucestvovali. Medju one koji su ubijeni dok su se borili na strani Alije (as) su bili poznati ashabi ukljucujuci Khuzema bin Thabit - al Isti'ab dio 1, str 437; Usdul Ghaba dio 2, str 133, Chapter Dhikr Khuzema), devotee of Rasulullah (s) Uways Qurni - (Usdul Ghaba dio 1, str 180; al Isti'ab dio 1, str 123).
Jedan poznati ashab sto bi ubijen pod zastavom imama Alije (as) je Hashim ibne Utbah. U Usdul Ghaba dio 5, str 277, citamo da kad je Hasim ibne Utbah bio ubijen, Abu Tufail Amar ibne Waseela je rekao: "Ti si shehid, jer si se borio protiv neprijatelja sunne". Usdul Ghaba, dio 5, str 277
U Istiab dio 3, str 229 mozemo procitati: "Abdur Rahman Ibn Abdi je pricao da je osam stotina ashaba koji su se zakleli na vjernost bili uz Alija na Sifinu". Al Isti'ab, od Ibn `Abd al-Barr, dio 3, str 229
To je jedna znacajna brojka, specijalno kada se uzme u obzir da je broj ashaba koji su izrazili svoju odanost poslaniku na ridwan bio totalno 1400. Kada se zna da je proslo 30 godina od tog dogadjaja, bez sumnje je onda da su mnogi od njih dotada vec umrli prirodnom smrcu ili na bojnom polju. I pored te cinjenice vidimo da je veoma veliki broj njih stajao rame uz rame sa imamom Alijem (as) na Sifinu.
Zalosno je vidjeti da su prvi muslimani znali gdje je istina boreci se uz Alija (as), dok 1400 godina kasnije imamo nekog poput Abu Sulaimana koji brani Muawiyu i pisuci stavlja pod znakom pitanja status imama Alija. On brani i velica naprijatelja Alije (as).
Abu Sulaiman odbija opisati Muawiyu kao pobunjenika-silnika
U nastavku cemo biti svjedoci i Abu Sulaimanovom krivom tumacenju Kur'ana, a samo da bi time zastitio Muawiyu i tako raspodijelio grijeh i na imam Alija (as) www.ansar.org:"Cak i ako prihvatimo da je narod koji se borio protiv Alija bio pobunjenicki-silnicki, i da to nije zavisilo od njihovog licnog tumacenje texta Kur'ana, opet nebi trebalo poricati njihov iman i njihove zasluge pri odlasku na drugi svijet. Svemoguci Allah kaze: "Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak ucini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je ucinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli."(sura al Hujarat, ajet 9 i 10) Allah opisuje dvije grupe vjernika, cineci ih bracom, i pored toga sto one ratuju izmedju sebe, cineci nasilje jedna drugoj. Ali sta ako onaj koji cini nasilje drugom to radi misleci da je to tako pravo. Sprecava li to njega da tumaci sta je pravo a sta nije. Iz ovog se moze vidjeti koliko ocajno moze pasti jedan Nasibija, a da bi zastitio svog voljenog Muawiyu, jer tvrdi www.ansar.org:Allah opisuje dvije grupe vjernika, cineci ih bracom, i pored toga sto one ratuju izmedju sebe, cineci nasilje jedna drugoj Kur'an ne kaze nesto tako. Ovo se odnosi samo na jednu skupinu od njih koja cini nasilje: "...a ako jedna od njih ipak ucini nasilje drugoj..."
Abu Sulaiman svjesno izrce Allahove rijeci, pokusavajuci opisati i imama Aliju kao onog koji cini nasilje, tj da je to borba izmedju dvije grupe silnika. Abu Sulaimanovo odbijanje da prizna koja skupina je ta koja je ucinila nasilje, je prilicno svjesno, jer u istom casu kada se Muawiyino silnistvo dokaze, tada ce se i njegov postupak osuditi, a sto bi vec bilo mnogo za Abu Sulaimana. Cinjenica je da je Muawiya i njegova skupina odbijala da da prisjegu imamu Aliji (as) i usprotivi se protiv njega. Dali to nije dokaz za nasilje-silnistvo, koje je ucinjeno protiv halife tog vremana. Dok Abu Sulaimanova Nasibi-sklonost njemu cini nemogucim da kaze istinu, mi cemo jos istrazivati tu stvar, a da bi shvatili koju definiciju ahlul-sunna ima za jednog silnika-pobunjenika
Definicija pobunjenika-silnika
Durre Mukhtar str 113: "Pobunjenik-silnik je onaj koji pribjegava stvarima koje nisu dozvoljene. Pobunjenik je i onaj koji se suprostavlja pravovjernom imamu"
al-Nasa'ih al-Kaafiyah str 16 "Pobunjenik je onaj koji odbija da slijedi pravovjernog imama i koji mu se suprostavlja
Sad vec preminuli alim, Sayyid Abu'l A`la Maudoodi u njegovom dijelu 'Tafhim ul Qur'an' dio 5, str 80 pravi poredjenje stavova sunnitskih alima, kada se tice pobunjenika. On pise: "Ibne Khumman u dijelu "Hidaya's commentary Fathul Qadir" jasno istice da alimi deklarisu da je pobunjenik onaj koji neslijedi pravovjernog imama. Imam Shafi'i u dijelu Kitabul ul-Umm kaze da je pobunjenik onaj koji se bori protiv pravednog imama. Imam Malik je stava da je duznost suprostavi se onom koji se suprostavlja pravednom imamu (al Mudawanna)
Mu'awiya je pobunjenik jer se borio protiv imam Alija (as)
Tuhfa Ithna Ashariyyah dio 7, str 181: "Bilo ko tko zna Persijski, kao i djak koji zna da cita Jami Aqaid Ahl'ul Sunnah, treba znati da je bio isti dzemat od Alijinog halifata do Hasana. Muawiya je bio pobunjenik, jer nije dao prisjegu i nije slijedio pravovjernog imama
Sharh al Maqasid str 306: "Aqida Ahlul Sunne je da je prvi pobunjenik bio Muawiya
Hidaya dio 3, str 134: "Biti sudija za vakta vladara zalima je dozvoljeno na isti nacin kao i za onog koji je postavljen za sudiju za vrijeme pravednog imama., npr ashabi su bili sudije za vakta Muawiye zalima, iako je istina bila sa Alijem
Naylul Autar dio 7, str 187: "Iz hadisa je dokazano da je hazreti Ali bio na putu istine, a da su Muawiya i njegovi sljedbenici bili na krivom putu. Samo tvrdoglava osoba moze to negirati
al-Nasa'ih al-Kaafiyah str 22: "Muawiya i njegovi sljedbenici su bez sumnje pobunjeci i oni su Qasitoon, a Allah kaze da su Qasitoon se u najdubljem dijelu dzehenema
U Al Milal wa al Nihal dio 1, str 103 Allamah Shahrastani citira komentar ashaba Abul Hasan Ashari koji jasno izrazava svoje misljenje da: "Muawiya i Amr bin Aas su se borili protiv pravovjenog imama. Alija se borio protiv pobunjenika i on je bio sa istinom i istina je bila sa njim
Muawiyna pobuna je bila u suprotnosti sa Kur'anom
Allah u svojoj casnoj knjizi kaze: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vasim(Kur'an 4:59)Interesantno je da Abu Sulaiman u svom dugom textu nije uspio komentarisati ovaj ajet. To je jasan ajet, koji nam bez sumnje dokazuje da se Muawiyino suprostavljanje bilo u suprotnosti sa Allahovom knjigom. Ovaj ajet nedaje mjesta nikavom vrdanju. poslusnost spram onom koji je autoritet je u ravni sa poslusnoscu Allahu i poslaniku sws. To ujedno znaci da se neposlusnost prema vodji pruza do neposlusnosti prema Allahu i poslaniku sws. Ajet je sasvim jasan. Kako neko moze tumaciti ovaj ajet dajuci tako neko pravo da se pobuni protiv svog vodje. Ko godda to cini je pobunjenik
Sad se pitamo: - Odnosi li se ovaj ajet na imama Alija? - Podpada li on pod one koji su autoritet "predstavnici"? - Zar on nije za njih taj cetvrti pravovjeni halifa? - Jeli ga Muawiya slijedio?
U suglasnosti sa ajetom, i tumacenjem ehlul sunne, Muawiyina pobuna je od njega napravila pobunjenika. Cijela njegova pobuna je bila bezosnovna, jer nije imala osnova u Kur'anu. Nije imao osnova da opravda svoj cin, on je bio na pogresnom putu, i on je vodio svoje sljedbenike istim pogresnim putem
Muawiyna pobuna je bila suprotna poslanikovom (s) sunnetu
Ako ovi Kur'anski ajeti neoptuzuju dovoljno Muawiju, onda mozemo procitati u Sahih Muslim knjiga 20, hadis #4557: "Pricato je (preko drugog lanca prenosioca) od Abu Hurejre da je Allahov poslanik (s) rekao: Onaj koji odbije poslusnost (prema emiru) i odvoji se od vecine muslimana pa kasnije umre u takvom stanju, umrijece smrcu pripadnika Jahillyjeta. I onaj koji bude ubijen pod vodjstvom slijepca (ratujuci za njegov racun). Onaj koji ratuje za svoje pleme a zbog ponosa njegove familije nije od moga ummeta, kao i onaj od mojih sljedbenika koji napada moje sljedbenike (bez razlike) ubijajuci one vjerne kao i one grijesne medju njima. Onaj koji nepostedi one koji su nepokoljebljivi u vjeri i onaj koji neispunjava svoje preuzete obaveze nije od mene (nije moj sljedbenik)"
Muawiya otvoreno krsi ovaj hadis. On je odbio slijediti imama, on se odvaja od vecine, i on takodje vodi i druge u tom procesu. Ozbiljnost ovog hadisa je jasna, onaj koji se odvoji i utom stanju umre, umrijet ce smrcu pripadnika Jahillyjeta, tj on ce umrijeti kao kafir. Poslanik (s) takve osobe nije nicim uzimao u zastitu. On nije rekao da ce se one nagraditi zato sto su cinile jihad, vec je rekao da takvi silnici nisu njegovi sljedbenici.
O odnosu prema onim koji se pobune protiv nekog vodje, uzimajuci u obzir one koji su se pobunili protiv imama Alije (as), citamo u al-Nasa'ih al-Kaafiyah str. 36 da je poslanik (s) rekao: "Ukoliko se neko bori protiv Alijinog kalifata, ubijte ga"
Poslanik (s) nije dao nikakvo opravdanje protivnicima imama Alije (as), vec se svi koji su ratovali protiv njega trebaju ubiti. Sasvim je jasno da Muawiya podpada pod ovaj hadis
Muawiya je od Qasatina (uzdrzatelja od davanja prisjege imamu Haqqa)
Usdul Ghaba dio 4, str 114 Abu Sa'id prica: "Poslanik nam je rekao da se borimo protiv Nakisheena, Qasatheena i Marakeena. Upitasmo ga koga da slijedimo u tome? On rece Aliju ibn abu Taliba... Ammar ce poginuti u tom ratu".
Mutalib al Sa'ul str 68 "Ashabi i Aysha se borise protiv Alija, i oni su bili od prekrsioca zakletve. Ali se borio protiv Muawiye koji je bio od Qasatheena"
Sharh al Muqasid, dio 2, str 304: Resulullah (s) je rekao Aliji: "Nakisheeni, Qasathenni i Marekeeni ce se boriti protiv tebe". Muawiya i njegovo drustvo su bili Qasatheeni koji su napustili istinu koja je bila da se slijedi Ali i da mu se da prisjega (bayya)
Ovdje je takodje vazno istaci rijeci Nasibijskog ljubimca ibn Taymeeye koje pise u Minhaj al Sunnah, dio 3, str 210 "Dhikr Muawiya": "... Za vrijeme Alijeve vladavine je Ali bio onaj koji je imao najvise prava na halifat. On je bio ispravno vodjeni halifa, i bila je obavezada mu se bude poslusan."
Tako i iz pera ovog Nasibije imamo priznanje da je Ali bio taj ispravni imam, i da ga je bilo obaveza biti mu poslusan. Iz ranije iznijete predaje, jasno je da ce se oni koji se odbijaju potciniti ispravnom imamu, i koji mu se suprostavljaju smatrajti Qasatheenima. Da se slijedi imam Ali je bila obaveza, i uprkos tome Muawiya i njegovi sljedbenici su odijali da ga priznaju i da mu daju prisjegu. pa su zato oni Qasatheeni
Muawiya je bio medju Fajireene (pocinitelje razvrata)
1. Fara'id us Simtayn str 15 2. Kifaya al Talib dio 5, str 225 3. Mawaddatul al Qurba str 45 4. Manaqib al Khawarazmi str 11 5. Nuzul ul Abrar "Dhikr Fadail Ali" str 24 6. Kunuz al Haqaiq dio 2, str 16 7. Jami' al Sagheer dio 2, str 65 8. Qurrat al 'Aynayn str 141 9. Maula wa Mu'awiya str 141 0. al Mustadrak al Hakim dio 3, str 129
U sve ove gore navedene knjige imaju hadisi (predaje) u kojima poslanik (s) govori o imamu Aliji (as) kao ubici Fajireena (pocinitelja razvrata)
Naprimjer u Nuzul al Arab dio "Dhikr Fadail Ali" na 24 strani, mozemo procitati da je poslanik (s) rekao: "O Ali, ti si imam (vodja) poboznih i ubica fasiqa i fajireena".
U al Mustadrak al Hakim dio 3, str 129, mozemo procitati jednu duzu predaju (hadis) "Ali je imam (vodja) poboznih, i ubica fajireena (nemoralnih). Spaseni su oni koji su uz njega, a propali su oni koji ga napuste".
U dodatku ovom imamo komentar imama Alija (as) iz Tareekh Tabari dio 4, str 77: "Fajeer koji je sin fajeera je Muawiya, a fajeer koji je sin kafira je Amr bin Aas
Abu Sulaimanova tvrdnja da su obije partije bile vjernici www.ansar.org:(Sura Al-Hujurat ajet 9 i 10) "Allah opisuje dvije grupe vjernika u medjusobnoj borbi, cineci ih bracom, uprkos cinjenici da se bore izmedju sebe cineci nasilje jedna drugoj Mi ne tvrdimo da se imam Ali (as) borio protiv kafira, vec da se borio protiv vjernika. Posto je vec obaveza da se bori dok onaj koji cini nasilje neprihvati istinu, ovaj ajet kaze jasno da vjernici mogu pogrijesiti, pa kada cine nasilje ima se pravo boriti protiv njih.Mozda Abu Sulaiman moze razmisliti o tome "A sta ako ta grupa vjernika bude ubijena dok jos neprihvate istinu. Dali su oni ravnopravni sa onim koji su vac na putu istine." Jasno je da to nemoze biti niti slucajno, jer nam Allah kaze da nisu isti vjernik i onaj koji cini nasilje. Niti alimi ehlul-sunne nisu bili voljni inti kompromis sa onim koji je silnik
Pobuniti se protiv imama slicno je cinjenju zinaluka u dzamiji
Naylul Atar dio 7 str 1893: Boriti se protiv silnika je prece nego se boriti protiv kafira (al-Bahar sunni knjiga). Pisano je da je borba protiv silnika usvojena putem koncenzuza, to je obaveza jer Allah kaze u Kur'anu da god se pojavi silnik protiv njega se treba boriti i u Bahaaru se kaze da je po idzmi ehlul-bejta borba protiv pobunjenika-silnika preca od borbe protiv kafira, jer se je pobunjeniti u jednoj islamskoj drzavi isto kao ciniti zina u dzamiji
Ako jedan pobunjenik pogine u borbi, neklanjajte mu dzenazu
Sharh Muslim dio 1, str 314: Nawawi pise: "Imam Abu Hanifa je rekao da ako neko od pobunjenika ili lopova-razbojinika umre, neklanjajte mu dzenazu. Qatada kaze da dzenazu takodje netreba klanjati niti kopiletu
Durre Mukhtar dio 1. str 70 Namaz dzenaza je farz, sem za cetiri grupe ljudi: 1. Onom koji umre u kradji 2. Onom koji se bori protiv imama istine 3. ... Ne cinite im gusul ili dzenazu
Onaj koji je pobunjenik je iz Satanske partije
Imam Ali kaze: "Nas dzemat je Allahov, i onaj koji nam se suprostavlja je iz Satanske partije. Oni koji ih smatraju nama jednakim, nisu od nas" al-Nasa'ih al-Kaafiyah str 23 Kanz al 'Ummal dio 6, str 89
Onaj koji se bori protiv imama Alija (as) je zalim i silnik
Mir Seyyed Shareef u Sharh Mawafiq str 745 kaze: U ocima ehlul-sunne postoji koncenzus da su oni koji su se borili protiv njega bili grjesnici i Qadi Ibn al Arabi tvrdi da pobuna nije grijeh, dok shije i vecina ehlul-sunne smatraju da oni koji su se borili protiv Alija bili silnici i razvratnici
Allamah Sa'duddeen u Sharh al Maqasid dio 2, str 307 comentarise: U vezi razlika medju ashabima jasno je da su pojedini ashabi napustili put istine dolazeci do tacke zuluma i silnistva a zbog neprijateljstva, zavisti i zelje za vlascu
I druga sunni ulema je imala slicne komentare. Tuhfa Ithna Ashariyyah str 394 Al Isti'ab dio 5, str 55 V 3 Fathul Qadeer dio 5, str 461 Kitab ul Hidaya dio 3, str 134 Fatawa Qadi Khan str 460 Fayd ul Bari dio 2, str 56
Ratujuci protiv Alije, Muawiya se borio protiv istine, Kur'ana i Poslanika (s)
U svom ocajnom pokusaju da odbrani Muawiyno ubijanje Hujra, Abu Sulaiman uporedjuje Muawiyne postupke sa postupcima imama Alije (as) na Sifinu www.ansar.org:"Ali se borio protiv pobunjenika prema njegovom halifatu u bitkama Oko Deve i na Sifinu, a koje su uzrokovale ubistvo onih najboljih ashaba kao i hiljade drugih muslimana, uprkos tome da je razlog bio isti, tj pobuna protiv halife U ovim rijecima se jasno moze vidjeti Abu Sulaimanovo nasibijsko vjerovanje. Muawiya nije imao nikakva osnova da ubije Hujra bin Adija, a o cemu smo vec ranije pisali. Hujrova jedina greska je ustvari bila u tome sto se suprostavljao psovanju i kletvama protiv Alija (as). Kur'an i sunnet ne pruzaju podrsku Muawiyi da zbog toga ubije Hujra
Kada se tice postupaka imama Alija (as), njima se nemoze uputiti niti najmanja kritika, a kako to Abu Sulaiman pokusava ciniti. Postupci imama Alija (as) su imali podrsku u Kur'anu i sunetu. On je bio "kapija znanja" i poslanik (s) je rekao u vezi Alija (as) Poslanik (s) je rekao: "Ali je sa Kur'anom, i Kur'an je sa Alijem, i to dvoje se nece razdvojiti sve dok me nesretnu na izvoru Kevsera"
"Ali je sa Istinom, i Istina je sa Alijem" Kanz ul Ummal hadis br 32912 Kanz ul Ummal hadis br 33018
"O Allahu, okreci istinu u pravcu Alijevog okrecanja" al Mustadrak, dio. 3, str 124
Ova tri hadisa jasno ukazuju da je svaka odluka koju je imam Ali (as) cinio imala podrske u Kur'anu. drugim rijecima, ako Ali (as) objavi rat pobunjenicima koji se suprostavljaju njegovom vodjstvu, to onda ima podrsku u Kur'anu
Ako ovi hadisi nisu sami za sebe dokaz, onda bi nam Abu Sulaiman trebao objasniti svojim vidjenjem predaje: "Allahov poslanik (s) kaze u vezi Alije, Fatime, Hasana i Huseina (nek je Allah njima svima zadovoljan): Ja sam u miru sa onim koji su sa njima u miru, a u ratu sam sa onima koji su sa njima u ratu" 1. Sunan Ibn Majah, Englesi prijevod od Muhammad Tufail Ansari, dio 1, str 81 2. Fada'il al-Sahaba, od Ahmad Ibn Hanbal, dio 2, str 767, hadis #1350; 3. al-Mustadrak, od al-Hakim-a, dio 3, str 149
Poslanik (s) jasno potvrdjuje svaku cin koji Ali (as) cini, smatrajuci i iduci cak do toga da je i on u ratu sa onim koji su sa Alijem (as) u ratu, tj poslanik (s) smatra da takve osobe nisu samo Alijevim (as) protivnicima, vec ih takodje smatra i svojim protivnicima. Uprkos tome Abu Sulaimnovo naginjanje nasibi idejama njemu cini nemogucim da shvati istinitu poziciji Alije (as) www.ansar.org:"i pored toga sto je Ali bio zasluzniji i blizi pravdi nego sto je to Muawiya bio" Ako nista drugo, ovo pokazuje koliko samo nasibija prefigano pokusava umanjiti Alijinu (as) poziciju u poslanikovim (s) ocima
Trebamo razmisli o nasibijinom igrom rjecima "Ali bio blize pravdi", i uporedi to sa onim sto je poslanik (s) rekao da je Ali (as) uvijek bio sa istinom i pravdom, dok Abu Sulaiman smatra da u bitci na Sifinu to nije bio slucaj Koga da pratimo, komentare Abu Sulaimana ili poslanika (s)
Sa ovako jasnim dokazima, mozemo se upitati kako to da nasibija poput Abu Sulaimana moze imati drskosti da izjednaci Muawiyno bez ikakva osnova ubijanje Huhra bin Adija sa imam Alijinim (as) ratom protiv njegovih protivnika
Muawiyno protivljenje je potaknuto njegovom mrznjom prema imamu Aliji (as)
Poslanik (s) je rekao: 'Ali narod pokazuje neprijateljstvo prema tebi, i to ce biti jos otvorenije nakon mene" Riyad ul Nadira dio 3, str 234
In Yanabi Al Muwaddah str 135 mozemo procitati Poslanik je rekao: "Zastiti se od tvojih neprijatelja koji imaju mrznja u njihovim srcima. Allah je prokleo one koji tebe mrze"
Ove rijeci se jasno odnose na Muawiyu. Njegov neprijateljstvo prema imam 'Aliji (as) je otvoreno iskazano. Onog momenta kada je imam 'Ali (as) dosao na vlast on odbija da prihvati autoritet imam 'Alija (as) i sto je jos gore on svoju mrznju potvrdjuje kroz uvodjenje novotarije proklinjanja imam 'Alije (as) na danu zajednicke molitve dzumom za sve vrijeme njegove vlasti (a o cemu cemo govoriti kasnije).
Odgovor Abu Sulejmanovom kritikovanju imam 'Alije (as) da se on nije trebao boriti protiv Muawiye www.ansar.org:"da je Ali napustio borbu, jedan veliki hair bi se ucinio, i izbjeglo bi se prolivanje krvi" Ovo opet jasno ukazuje na Abu Sulaimanovo naginjanje Nasibijama. Zaista je interesantno da on niti pokusava uputiti isto pitanje svome sticeniku Muawiyi. Zasto Muawiya nije napustio borbu? Zar to nebi postedjelo zivote? Ali Abu Sulaiman radije napada 'Alija (as) okrivljujuci njega za rata, neupucujuci ni najmanju kritiku prema Mu'awiyi. Da je imam Ali (as) napustio borbu, situacija bi i dalje ostala nerjesena. Mu'awiya bi nastavio njegovu propagandnu kampanja, nebi prihvatio da ucini prisjegu (baya) kao i nastavio da drzi Siriju pod njegovu vlast. Kako je mogao Ali (as) dopustiti Muawiya da takoo nastavi? 'Ali (as) je davao Muawiyi dosta prilika za prekidanje pobune ali je to Muawiya odbijao. Zbog toga je on postupio ispravno proglasujuci rat Muawiyi.
Odgovor Abu Sulaimanovoj kritici da je imam 'Ali (as) pokrecanje rata u proturjecnosti sa Qur'anom (estaghfirullah)
Tumaceci 9 ajet sure Hujurat, Abu Sulaiman otvoreno izkazuje svoj bijes prema imam 'Ali (as) kada tvrdi: www.ansar.org:"Allah nije uslovio borbu protiv predstupnicke grupe, sem ukoliko ta grupa pocne borbu. Medjutim Ali je bio taj koji je zapoceo borbu" Gornje rijeci jasno ukazuju da Abu Sulaiman krivicu za rat usmjerava direktno prema imam Aliji (as). Da bi sto uspjesnije napao imama Aliju (as) on ne preza od toga da cak i Kur'anski ajet pogrijesno predstavi. On tvrdi da se moze protiv predstupnicke grupe boriti tek nakon sto oni zapocnu borbu, mada to ajet tako ne kaze: "ako jedna od njih ipak ucini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je ucinila nasilje"Pravo na borba nije uslovljeno obrambenim dzihadom, vec se u ajetu kaze onda kada prijestupnicka grupa ucini nasilje (ovdje se ne koristi rijec borba vec rijec nasilje). Sa kojim pravom Abu Sulaiman tumaci ajet na svoj nacin? Mu'awiya je odbio prihvatiti imam Alijeve (as) zahtjeve, za to vrijeme je huskao Sirijance tako da su i oni bili protiv imam Alije (as). Jedan cio region Arapskog poluostrva se na taj nacin pridruzio Muawiyi u protiviljenju zakonitom halifi, stoga je imam Ali (as) imao sva prava da ukine njihovu pobunu.
Ako bi se upotreblila ovakva Nasibi logika u kritikovanju i optuzivanju imam Alije (as) za borbu protiv prijestupnika, zasto ti iste Nasibije hvale Abu Bakrovu borbu protiv onih koji su odbili placati njemu zekeat?
Koliko god se Abu Sulaiman trudi da nas uvjeri u nesto drugo, pobuna je dijelo nasilja-prekoracenja, pa je Abu Sulaimanova odbrana bez osnova posto kada vec znamo da je i poslanik (s) govorio o toj prijestupnickoj-nasilnickoj "pobunjenickoj grupi" kao i da ce se oni boriti protiv Ali (as). Umjesto da kaze istinu, on onda predlaze da je mozda Muawiya smatrao 'Alija kao prijestupnika. Vrijedno je napomenuti da Mu'awiya NIKADA nije iskoristio ovaj ajet da bi opravdao njegovu pobunu i izjavio kako je imam Ali (as) taj koji je prijestupnik-nasilnik. Ako bi prihvatili Abu Sulaimanovu logiku onda bi to znacilo izrugivanje Islamu, jer bi se na taj nacin dozvolilo svakom muslimanima da tumaci Kur'an kako god on to zeli, a da bi on na taj nacin dobio rezultat kakav zeli. Ako je Mu'awiya zaista i protumacio pogresno ovaj ajet a da bi se mogao boriti protiv imama Alija (as), to mu opet nece pruziti zastitu kod Allaha (swt).
Imam 'Ali (as) se borio za tumacenje Kur'ana isto kao sto se poslanik (s) borio za objavljivanje Kur'ana
Ove predaje se mogu naci u sljedecim knjigama:
1. Riyad al Nadira dio 3, str 200 2. Khasais al Nasai str 87 3. Manaqib al Khawarzmi str 44 4. Usd al Ghaba dio 4, str 114 5. Matalib al Sa'ul str 64 6. Nuzul al Abrar str 24 7. Fara'id al Simtayn dio 33, str 160 8. Yanabi al Mawaddah dio 11, str 59 9. Hilayat al Awliya dio 1, str 67 10. Sharh Fiqh al Akbar str 67 11. al Bidaya dio 7, str 362 12. Tuhfa Ithna Ashariyya str 219 13. Kanz ul Ummal hadis broj 32967 14. Istorija Khalifa - tko je isao pravim putem (Engleski prijevod, dio Suyutijevog Tarikh'ul Khulafa" str 180) 15. al Mustadrak Al Hakim, dio. 3, Str 123
Poslanik (s) je rekao: "Zaista medju vama ce biti jedan koji ce se boriti za tumacenje Kur'an isto kao sto se i ja borim za njegovo objavljivanje. Narod je upitao: "Dali ce to biti Abu Bakr ili Omar"? Poslanik (s) je odgovorio: "Ne, vec onaj koji sada popravlja moje cipele, a ta osoba je bio Alija" Kanz ul Ummal, Hadith broj 32967
Ovaj hadith je apsolutno jasan. Svaka Alijeva (as) borba je radi odbrane Kur'ana, da bi ga zastitio od pogresnog tumacenja. Ovo znaci da cak i ako Abu Sulaiman pokusava obraniti svoga ljubimca Mu'awiyu na bazi pogresnog tumacenja Kur'ana, takav njegov stav prema imamu Aliju (as) je stoga neosnovan.
Abdullah ibn Omer ukazuje na Muawiyu kao na pobunjenika u svome komentaru 9-tog ajeta sure Hujurat
Usprkos Abu Sulaimanovom pokusaju da obrani Muawiyu ovaj ajet je ustvari optuznica prema Muawiyi, jer dokazuje da je on taj koji je prijestupnik. Kako Abu Sulaiman neprihvata nase komentare, da vidimo kako onda Abdullah Ibn Omer tumaci upravo ovaj ajet. Al Hakim u njegovom al Mustadrak-u prenosi od Hamze sljedece: "Dok je on (Hamza) sjedio sa Abdullah ibn`Omerom covjek iz Iraka je dosao Ibn`Omeru. Rekao je Abu Abdul Rahman: Tako mi Allaha pokusao sam te slijediti radeci poput tebe kada se ticalo djelenja nacije bivajuci neutralan koliko sam mogao. Ali procitao sam jedan ajet iz Kur'an koji mi stalno pada na pamet, pa bih da mi ga prekomentarises. "Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak ucini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je ucinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli." Zelio bi da mi objasnite ovaj ajet. Abdullah je rekao, "Ti nemas potrebe za objasnjenjem ovog ajeta, idi zato". Covjek ode, pa kada ga nesta iz vidokruga Abdullah rece: "Nikada u svom srcu neosjetim nesto kao sto osjetim za ovaj ajet, a zato jer se nisam borio protiv prestupnika onako kako je Allah to naredio" al Mustadrak od Al Hakim, dio 3, str 115
Ispod ove predaje Al-Hakim kaze: "Ovo vazna predaja je prenijeta preko mnogih najplemenitijih tabiina. Ja sam koristio lanac od Shuaiba Ibn Abu Hamza do Al-Zuhri zato jer su dva seika (al Bukhari i Muslim) uobicajavali korisiti lanac od ovih prenosioca"
Ibn Omer je vec (kako je i ranije navedeno) izrazavao svoje zaljenje da se nije borio protiv pobunjenicke grupe to jest Muawiye. Ovdje je on otisao jos dalje izrazavajuci svoje zaljenje bas na osnovu ovog ajeta (ajet koji je inace Abu Sulaiman bio izabrao za Muawiynu odbranu). Posto vec Abu Sulaiman dosljedno koristi Ibn Omera kao autoriteta u svom clanaku, predlazemo mu da razmisli oko Ibn Omerovih komentara ovdje. Ili ce sada Abu Sulaiman tvrditi da je on u vezi komentara ovog ajeta uceniji od Ibn Omera?
Mucenistvo Ammar ibn Yasira je opsezan dokaz da je Muawiya pobunjenik
U Sahih Muslim knjiga 41, hadis #6970 mozemo procitati od Umm e Salamah da je rekla: Allahov poslanik (mir na njega) je rekao: "Pobunjenicka grupa ce ubiti Ammara".
Ovo je cuvena predaja u kojoj je poslanik (s) jasno naznacio da ce pobunjenici biti ubojice Ammara. Ammarovo mucenistvo od ruku Muawiynih snaga na Sifeenu je jasan i nedvosmislen dokaz da je Muawiya pobunjenik. Ovakav bi u svakom slucaju bio zakljucak za nekog sa razumom a koje u potrazi za istinom, ali ne i za nekog ko pokusava obraniti Muawiyu izvrcuci smisao predaje. Abu Sulaiman je savrseni primjer ovakve skole jer kaze: www.ansar.org:"O hadisu: "Ammar ce biti ubijen od pobunjenicke grupe".Ovaj hadis je jedan od najvecih dokaza da je istina sa Alijem, ali je Muawiya tumacio hadis razlicito onda kada je Ammarova smrt sokirala Omra bin al-A'asa i njegovog sina. Omro i njegov sin su tada ostali bez rijeci. Ahmed je prenio u svom Musnadu od Abu Bekra bin Muhamed bin Omro bin Hazm od njegovog oca koji je rekao: Kada je Ammar bin Yasir ubijen a poslanik je rekao da ce Ammar biti ubijen od pobunjenicke grupe, Omro je bio toliko preplasen da je povracao od muke, dok ga nije sreo Muawiya. Muawiya ga upita: "Sta je stobom, sta ti je"?, Omro odgovori: Ammar je ubijen!. Muawiya upita jos jednom: "Pa sta je sa tim da je Ammar ubijen"? Omro odgovori: "Cuo sam poslanika (s) da je rekao da ce Ammar biti ubijen od pobunjenicke grupe. Muawiya mu rece "... jesmo li ga mi ubili?". Alija i njegovi drugovi su ga ubili. Oni su ga doveli u rat i uputili ga prema nasim sabljama" (Musnad naroda Sirije iz Musnada al-imam Ahmed, dio 2, Musnad Omro bin A`as, #957, str 163. Ispitivac knjige kaze da su prenosioci hadisa pouzdani) Prema Kur'anu, sunnetu (upravo ovaj hadis) i definiciji Ahl'ul-sunna ulame, Muawiya je pobunjenik. Njegov pokusaj da on to nije optuzujuci imam Aliju (as) odgovornim za Ammarovu smrt kada kaze: "onaj koji ga je ubio je onaj koji ga je doveo u boj" nije od znacaja, ali nam ona zato ukazuje na njegovu zastranjenost. Zapravo njegova nevjera je jasna iz toga da on ne samo da je izmijenio hadis, vec da ga je isto tako i namjerno zloupotrebio.
Mozemo procitati u Istoriji od al-Tabari, prevedeni dio 17, Prvi gradanski rat, str 69 Abdallah (sin `Amra bin al-`Aas) je rekao svojem ocu: "Oce jesi li u borbi danas ubio ovog covjeka, uprkos tome sto je Boziji poslanik (s) rekao o njemu?" `Amr upita o cemu je to bilo, a njegov sin rece: "Jesi li bio sa nama kada smo pravili dzamiju, i svi nosise kamen po kamen, dok je Ammar donosio sve dva po dva kamena. Taj napor mu je izazvao nesvjesticu. Boziji poslanik je prisao ka njemu i poceo otirati prasinu sa njegovog lica govoreci: "Zao mi je tebe, Ibn Sumayyah! Narod prenosi kamen po kamen a ti prenosis istovremeno sve dva po dva kamena zeleci (Bozansku) nagradu. I pored toga ce te uzurpatorska grupa ubiti. Zao mi je tebe" `Amr odgurnu `Abdallahovog konja i privuce Muawiyu k sebi. on rece, "Muawiya, da li cujes sto je `Abdallah rekao?" Mu'awiya je upitao sto to je bilo, i `Amr mu siprica dogadjaj. Muawiya rekce: "Ti si senilan stari covjek. Ti ces nastaviti pricati dok budes gacao u svojoj mokraci. Jesmo li mi ubili Ammara? To su ucinili oni koji ga dovedose ovdje". I ljudi izadjose iz satora i tabora, govoreci: "To su ucinili oni koji su doveli Ammara ovamo"
Muawiyna izmjena poente u hadisu je zapravo jos jedan dokaz kaliko je nisko on voljan ici, a da bi bacio ljagu na imam Alija (as), do toga da on namjerno pogrijesno tumaci hadis da bi tako opravdao svoju pobunu. Muawiya je tumaceci na takav pogresan nacin hadis o Ammarovoj smrtti ubijediti svoje pomagace da je istina na njihovoj strani
Maudoodi u svom djelu o Sifeenu pise sljedece: "Bili su neki ashabi koji nisu bili voljni ucestvovati u borbi, jer nisu bili sigurni koja grupa je bila na istini a koja to nije bila. Nakon smrti Ammara bin Yasira stvar je bila jasna. Na osnovu ovoga je Abu Bakr Al Jassas pisao u Ahkam ul Qur'an, dio 3, str 492: "Ali ibn Abi Talib (ra) se borio protiv pobunjenicke grupe. Oni koji su se uz njega borili zajedno sa njim se smatraju najodabranijim ashabima koji su bili ucesnici Bedra, i oni su bili na istini. Poslanik (s) je rekao Ammaru: "Pobunjenicka grupa ce te ubiti" i taj hadis je Mutawatir i Sahih u toj mjeri da kada ga je Abdullah bin Umar bin Aas rekao Muawiyi on ga nije opovrgao" Allamah Ibn 'Abdul Barr i al Isti'ab dio 2, str 424 prenosi hadith "Pobunjenicka grupa ce ubiti Ammara", ovo je Mutawatir i Sahih predaja. Allamah Hafiz Ibn Hajar pise u al Isaba dio 2, str 502 "Nakon Ammarovog ubistva je postalo jasno da je istina bila sa 'Alijem i na osnovu ovog se Ahl'ul sunna ujedinala jer su prije toga bili razlicitog misljenje" Al Khilfat wa Mulukiyyat od Sayyid Abu'l Ala Maudoodi, Str 136-138
Ovaj hadis je toliko jasan da bi ga samo neko Muawiyna kalibra mogao protumaciti tako da odgovara njegovim potrebama. Mozda bi se i mi sami trebali upitati o ulozi Ammara bin Yasira po ovom hadisu? Dali je on znao sa kim je bila istina, a sa kim istina nije bila? Ako on to nije znao, zasto se onda borio protiv Muawiye? Jasno je van svake sumnje da je Ammar znao gdje je istina, pa na osnovu toga imamo i njegovo svjedocanstvo
Ammar je smatrao one koji su se borili protiv imam 'Alije (as) istim onim munaficima koji su pokusali iz potaje ubiti poslanika (s)
U Sahih Muslim knjiga 38, hadis #6688 mozemo procitati: "Qais prenosi: "Ja sam rekao 'Ammaru: Sta te je navelo te si izabrao stranu (da budes na stranu hazreti Alije)? Jesi li to ucinio na osnovu tvojeg licnog misljenje ili zbog neceg sto si saznao od poslanika (s)?" Ammar je rekao: Nisam dobio nista od Bozijeg poslanika a sto vecina naroda vec nezna, ali Hudhaifa mi je rekao da je Boziji poslanik (s) rekao specijalno njemu da ce biti dvanaest licemjera, od kojih osam nece uci u dzenet, vec da ce prije kamila proci kroz iglene usi. Ognju bi bilo dovoljno (ubiti) osam. Za ostalih cetiri se nesjecam sta je Shu'ba rekao o njima".
Jasno je iz ove predaje da Ammar na svoje (kao i imam Alijeve as) protivnike ukazuje kao na licemjere (munafiqe). Jos je vise zanimljivo da on asocira ovu grupu sa grupom od od 12 ili 14 licemjera iz dogadjaja na Aqabi kada je ta grupa pokusala iz potaje ubiti poslanika (s) i cija je imena jedino Hudhayfa uspio saznati, a zbog cega je i nazvan 'saahib al-sirr' (covjek sa tajnom).
Abu Sulaimanova odbrana idztihada
Interesantno je Abu Sulaimanovo priznanje da je Muawiya pogrijesio, on kaze: www.ansar.org:"...istina koja se treba reci je da su takva razmisljanja sasvim pogrjesna, i da je istina sa Alijem. Medjutim Muawiyi je oprosteno u njegovom idztihadu-rasudjivanju, posto je on zelio istinu, mada nije bio u pravu" Na ovaj nacin Abu Sulaiman priznaje: * Istina je bila sa Alijem * Muawiyna tvrdnja je bila pogrjesna, ali mu je oprosteno jer je bio u potrazi za istinom
Subhanallah! Kakvo je to trazenje istine? Trazenje koje daje osobi pravo da se pobuni protiv pravovjernog halife, podstice narod da mu se pridruze u njegovoj pobuni, i onda da se bori protiv halife. I ko to oprasta Muawiyi za njegov prestup? Ima li Abu Sulaiman za to neki dokaz iz Kur'ana ili sunneta? Poslanik (s) je rekao da ce Ammar biti ubijen od pobunjenika. Dali je poslanik (s) rekao da tim pobunjenicima treba da bude oprosteno, posto su oni "u potrazi za istinom"? Ima li bilo koji ajet iz Kur'an koji kaze da je prijestupniku oprosteno? Prema Abu Sulaimanu sve to (navedeno) je u Islamu dozvoljeno i to se temelji na idztihadu-prosudjivanju. Ako je istina bila sa Alijem (as), a o cemu nam je i poslanik (s) jamcio, kako je onda Muawiya mogao misliti da je on boreci se protiv Alije (as) na putu istine? Abu Sulaiman moze braniti Muawiyu koliko god on hoce, cinjenice su da je Muawiya pobunjenik, kao i da pobunjenik nema pravo upotrebljavati idztihad-rasudjivanje, a da bi opravdao svoj polozaj. Mudztehid moze JEDINO upotrebljavati idztihad (prosudjivanje) nakon sto nikakvo drugo rjesenje nije dostupno u Kur'an ili sunnetu. Kada Kur'an jasno kazuje da poslusnost prema Ul'il Umr je bezuvjetana i kada postoje sunni predaje u kojima poslanik (s) osudjuje razdvajanje ummeta, onda je ocigledno da opravdanja koja Abu Sulaiman daje Muawiyi jesu vrlo slaba i poput su njegovih tvrdnji da su imam Alija (as) i njegovi suborci pobunjenici, koji su uzeli Ammara i odveli ga na bojiste
Abu Sulaiman - optuzuje shije www.ansar.org:"... prema Muawiyi bi i drugi trebali da imaju slicne dokaze. Ehlul-sunna je zadovoljna sa tim dvijema grupama, i ne smatra ih grijesnim" Samo Nasibija moze tvrditi ovako. Abu Suleiman dajuci ovakav primjer u stvari predlaze da svaki grijeh (koji bilo grijeh) treba biti otpisan, posto su obije partije jednako krive. Ovakav odgovor moze doci samo od onih koji prikriveno prigovaraju imamu Aliji (as). Ako bi ovakvo opravdanje logicki projecirali na drugi primjer, onda se Muawiyin "takozvani" otac Abu Sufijan borio protiv poslanika (s), kao i poslanik (s) sto se borio protiv njega, tako da nebi trebalo osudjivati nikog od njih, a jer bi tako obojica odgovarala za ubistva. Na Bedru, Uhudu, Khayberu, Hendeku i Huneinu su se borili muslimani protiv kafira. Po Wehabi logici su obije grupe bile jednake u krivici. Trebali bismo (po Wehabijskoj logici) staviti znak jednakosti izmedju jedne koze spram jedne krave, a jer znamo da obije jedu travu, ili staviti znak jednakosti izmedju necije sestre i necije supruge, a jer su obije zene
Ovakvo je tipicno Nasibi razmisljanje, gdje oni koncentrisu sve svoje napore samo da se nebi mogla razlikovati istina od neistine, a sve to u svojem pokusaju da unize imam Alijev (as) uzviseni polozaj
U odgovoru ovakvoj Nasibijskoj odbrani dali postoji bolji odgovor Abu Sulaimanu od imam Alijeve (as) licne procjene tadasnje situacije. Ovaj govor imam Ali (as) je odrzan na Sifinu, i moze se naci u sljedecim sunni knjigama Waq'at Sifeen str 314, Jamarth Khattab al Arab dio 1, str 353, Sharh Ibn al Hadeed dio 5, str 245 "Obecao sam poslaniku (s) da necu nikad odustati. Vasi se neprijatelji priblizavaju, i vi trebate znati da je njihov vodja munafik i da je sin munafika. On poziva svoje pomagace u dzehenem, dok vi imate poslanikovog (s) necaka medju vas, a kao sto znate niko nije klanjao uz poslanika (s) prije mene. Ja sam ucesnik Bedra, dok je Muawiya oslobodjeni zarobljenik, i sin oslobodjenog zatvorenika. Tako mi Allaha, mi smo na putu istine, dok je Muawiya na putu neistine"
Opet trebamo napomenuti nasim citaocima prije svega da je imam Alija (as) zakoniti halifa a da je Mu'awiya pobunjenik, a da bi na taj nacin jos od pocetka pale u vodu pretpostavke o tome da su obije grupe podjednako krive. Imam Alijevi (as) postupci su imali podrsku u Kur'anu i hadisu, poslanikove (s) rijeci da je on u ratu sa svakim sa kojim je i Alija u ratu, podrazumijevaju da su postupci imama Alija uvijek ispravni. Ako bismo uzeli Abu Sulaimanove optuzbe prema imamu Aliji (as) kao istinite, to bi ujedno znacilo da optuzujemo i poslanika (s). Muawiya nije imao nikakvu podlogu da bi opravdao svoju pobunu. Abu Sulaiman se mozda osjeca srecan da zivi u nekom snu u kojem moze slijepo reci: www.ansar.org:Ehlul-sunna je zadovoljna sa tim dvijema grupama, i ne smatra ih grijesnim Ali mi vjerujemo vise rijecima imama Alije (as) u Sharh Ibn Al Hadeed dio 6, str 71, gdje mozemo procitati imam Alijevo (as) pismo Muhamedu bin Abi Bakru, a koje razoblicava Abu Sulaimnove neutemeljene rijeci: "Zastiti se od Hindinog lazljivog sina i od njegovih izmisljotina, zastani i razmisli, jer imam upute sa imamom propasti, kao i poslanikov wasi (izvrsitelj) sa poslanikovim neprijateljem nikada nemoze biti isti".
Kroz svoje suprostavljanje imamu Aliju (as) i propagandnu kampanju protiv njega Muawiya je odgovoran za podsticanje fitne koja je uzrokovala smrt hiljade muslimana. Ovdje je interesantna i cinjenica da se "odbrana" i "objasnjenja" od ehlul sunne daju SAMO za one koji su se suprostavili imamu Aliju (as). Zasto se protiv argumenti i objasnjenja nikada ne daju za one koji su se suprostavili Ebu Bekru, odbijajuci da mu daju zekeat. Te se osobe umjesto toga smatraju grijesnicima, pa se cak optuzuju da su murtedi-odpadnici od vjere. Sayyid Abul A'la Maudoodi u njegovoj knjizi "Murtad ki Saza" tvrdi da su oni koji nisu platili zekeat postali nevjernici, posto su se pobunili protiv tadasnjeg halife. Interesantno je da kada se ashabi pobune protiv imama Alija (as) i kada ratuju protiv njega, tada se neprimjenjuje isto razmisljanje. Abu Sulaiman kaze da je Muawiyna grupa tragala za istinom, i da je nije nasla, ali da ce biti oprosteni i nagradjeni za to, kao sto to Abu Sulaiman kaze: www.ansar.org:"...Alijeva grupa je bila u pravu, a Muawiya nije bio tiran, niti je bio neko ko poziva na laz, vec on tragase za istinom ali je nije nasao. Zato se nagradjuje Muawiya za svoje idztihad-vjernicko prosudjivanje. Niko od njih dvojice nije tlacitelj ili grijesnik Resulullah (s) jasno ukazuje da su grupa koja ce ubiti Ammara pobunjenici, on ne kaze da se oni trebaju nagraditi za to sto su upotrebljavali idztihad. On je osudio Ammarove ubice, pa ih i mi mozemo osuditi i nazvati ih grijesnicima. Kako je mogao Muawiya traziti istinu kroz suprostavljanje imamu Aliji (as) kada je poslanik (s) rekao da je istina sa Alijem. Predlagati da se svi postupci oproste i nagrade a na osnovu idztihada-vjeskog rasudjivanja je tako izopaceno shvatanje, da to u stvari napada i na jezgro sherijata - na pravdu.
U jednoj odvojenoj temi cemo razotkriti zablude idztihada ashaba, ali u ovom momentu je dovoljan i jedan cinican komentar iz ehlul-sunnitskog autorativnog djela "Nasbaan Muluk Adoud" str 224 Idztihad je jedan dosta neobicno shvatanje, sto ustvari cini da ti mozes raditi sto god hoces, uz jednostavo predstavljanje idztihada kao izliku, na isti nacin kao sto su i kafiri mogli nalaziti izliku u idztihadu. Shaykh ul Hadith Abu Jahil, Shaykh ul Islam Abu Sufyan kao i veliki Imam Ibne Ziyad, svi su oni cinili djela u ime idztihada. Muawiya se suprostavljao Kur'anu i sunnetu u njegovoj upotrebi idztihada, pa zato ne postoji osnova za upotrebu idztihada kada jasan text postoji dostupan"
Imam Alijeva odluka da se Muawiya treba ubiti, jer nije imao osnove za suprostavljanje
U al-Nasai al-Kaafiyah str 24 citamo predaju koja je prenijeta od Ibn Asheer, a koji je citira od imam 'Alije (as): "Muawiyu i njegov vojsku treba ubiti jer su Qasatheen, jer oni niti su od onih koji shvataju Kur'an, niti su oni sami strucni u principima vjere, niti se mogu ubrajati u ucene koji mogu davati odluke".
Ove rijeci negiraju lazne navode da je Muawiya upotebljavao idztihad. Imam Ali (as) je jasno rekao da Muawiya nije imao osnove za suprostavljanje niti da se Serijatom mogla braniti njegova pobuna.
Imam Alijev izvjestaj o Muawiynom karaketru rusi Abu Sulaimanovu obranu idztihadom
In Tarikh Kamil dio 3, str 140, prenesene su rijeci imam Alije (as): "Muawiya i njegovi pomagaci kao sto je Amr bin Aas nisu posteni, niti posjeduju poznavanje Kur'an-a. Poznajem ih jos od njihova djetinjstva, pa preko doba njihove mladosti, oni su bili najgori od svih".
Ova izjava imama Alije (as) uspjesno rusi odbranu idztihadom. Idztihad se upotrebljava od ucenjaka koji je iskren i koji se povinuje naredbama Kur'ana i sunneta. U ocima imam Ali (as) je Muawiya neposten i nemaran prema Kur'anu. Muawiya nije bio od onih koji su se oslanjali na Kur'an, a da bi njime mogao opravdati svoje protivljenje.
Zaljenje Abdullah ibn Omera sto se borio uz Muawiyu na Sifeenu
Al Isti'ab dio 2, str 340 Abdullah ibn Omer je zaleci zbog svoje borbe uz Muawiya na Sifeenu, na njegovoj samrtnoj postelji rekao: "Kamo srece da sam umro 10 godina prije Sifeen-a", zbog prikljucivanja Muawiyi i borbe protiv Alije mu je bilo vrlo tesko sve dok njegove smrti, i izgovarase rijeci kajanja (teube) za svoj grijeh"
Ako smatramo da su obije partije bile u pravu kao sto to cini Abu Sulaiman, zasto onda ibn Omer izgovara rijeci kajanja zbog borbe na Muawiynoj strani na Sifeenu? Prema Abu Sulaimanovoj logici boriti se uz Muawiyu nebi trebalo biti nista sramotno jer su obije grupe bi trebale imati nagradu, ali zaljenje, osjecaj teskoce i kajanje (teuba) od sudionika Sifeena ruse to lazno predstavljanje idztihada. Otud i Abdullah bin `Amr Al Aas smatra svoju pomoc Muawiyi kao veliki grijeh zbog kojeg je trazio oprost od Allaha (swt).
Poslanikova (s) osuda Muawiye i Amr bin Aas opovrgava obranu idztihadom
U Waq'at Sifeen str 218 mozemo procitati da je Zaid bin Arkam ispricao da je on cuo od poslanika (s) da je rekao: "Ukoliko ikada vidite Muawiya i Amr bin Aas da sjede zajedno onda ih razdvojite, jer se oni nikad nece ujediniti u necem dobrom"
U al-Nasa'ih al-Kaafiyah str 94, kao i u Tatheer al Jinan str 120 mozemo procitati da je poslanik (s) rekao: "Ukoliko ikada vidite Muawiya i Amr bin Aas da sjede zajedno onda ih razdvojite, jer se oni zele ujediniti jedino na varanju".
Ovaj hadith je takodje zabiljezen slicnim rijecima i od ostalih vodecih sunni autoriteta" Kanz al-`ummal, 6:88: (Haydarabad); al-Haythami, Majma` al-Zawa'id, 7:248)
Ova predaja i formalno rusi Abu Sulaimanovu obranu idztihadom (u slucaju Muawiye), jer poslanik (s) kaze da se treba suprostaviti varalicama tj onima koji se suprostavljaju zahtjevima vjere. Idztihad je baziran na iskrenom tumacenje usljed nedostatka jasnog teksta Kur'ana. Vidomo da je i poslanik (s) rekao da ce ujedinjenje njih dvojice UVIJEK biti na bazi varanja i nikada zbog neceg dobrog a sto bi koristilo vjeri. Muawiya i Amr bin Aas su se ujedinili na Sifeen-u protiv imama tog vremena. Njihova tvrdnja da zele osvjetiti Osmanovu smrt je varka, a sto se da zakljuciti i iz rijeci poslanika (s).
Abu Sulaimanov zakljucak da su obije partije bile na istini i da se nemogu kritizirati www.ansar.org:"Autenticne predaje dokazuju da su obije grupe imale pravo i da su obije trazile istine u koju su vjerovali. Te autenticne predaje nam dokazuje da su obije grupe neduzne od pracenja hirova i slijedjenja lazi. Al-Bukhari prenosi u svojem sahihu od Abu Hureyra da je rekao: Allahov poslanik (s) je rekao: "Sudnji dan nece doci sve dok se dvije grupe ne bore zbog slicnih tvrdnji. [Sahih al-Bukhari, Knjiga "vrlina" poglavlje "znaci prorocanstvo u islamu" #3413]. Ovaj hadis kao sto se vidi dokazuje da su dvije grupe imale iste zahtjeve i istu vjeru Vec smo rekli da mi netvrdimo da se imam Ali (as) borio protiv kafira, vec da se borio protiv pobunjenika-prijestupnika. Obije grupe jesu imale iste zahtjeve, ali Abu Sulaiman namjerno izbjegava razjasniti koja grupa je bila na putu istine i koja je imala pravo u svojim zahtjevima, dali je to Alijno trazenje poslusnosti ili Mu'awiyno odbijanje poslusnosti i protivljenje Aliji (as). Mi znamo iz hadisa citiranih ranije da je poslanik (s) rekao da je imam Ali (s) na Haqq-u podrzan od Kur'ana kao i da ce se boriti protiv pobunjenicke grupe. Taj hadis jasno objasnjava da su zahtjevi imama Alije (as) da se Muawiya pokori njegovoj vlasti autorite bili ispravni zahtjevi pdrzani od Kur'ana i hadisa. Osvrcuci se na sve ono ranije prilozeno (usprkos Abu Sulaimanovom lojalnom pokusaju) nemozemo reci da je Mu'awiyno suprostavljanje bilo podrzano serijatom. On je sljedbenik lazi. Analizirajmo sada sljedeci hadith: www.ansar.org:"Muslim nam u svom Sahihu prenosi od Saeed Al-Khudarija da je rekao: Allahov poslanik (s) je rekao: Odmetnici ce se pojaviti medju muslimanima. Oni ce biti ubijani od grupe koja je zasluznija na putu istine [Muslim sa objasnjenjem, knjiga Zekeat, dio "Haridzije i njihove karakteristike", #150]. Ovaj hadis pojasnjava da obije partije tragaju za istinom i bore se zbog nje. To znaci da su obije partije tezile istini i podrzvale istinu. Taj hadis takodje pokazuje da je istina bila sa Alijem, jer on je bio taj koji se borio protiv otpadnika tj haridzija na al-Nahravanu< Zanimljiva je cinjenica da po ovom hadisu poslanik (s) ne kaze da su druge grupe isto tako na istini! Jasno naznacujuci da je partija imam Ali (as) na istini, dali poslanik (s) obasipa hvalom i ostale grupe?
Abu Sulaiman tvrdi: "Te autenticne predaje nam dokazuje da su obije partije neduzne od pracenja hirova i slijedjenja lazi". Pitamo se kako je Abu Sulaiman dosao do ovog zakljucka. Zar poslanik (s) po gornjem hadisu tvrdi: "da su obije partije neduzne od pracenja hirova i slijedjenja lazi"? Poslanik (s) po prvom hadisu ne ukazuje koja je grupa ta koja je ispravna i ovo se moze u nastavku dokazati iz ostalih citiranih hadisa, tako da trebamo podsjetiti nase citaoce da obrate paznje na lazi koje se pripisuju poslaniku (s).
Abu Sulaiman se onda poziva na rijeci al-Nawawi-ja: www.ansar.org:"To je izjava da su obije grupe vjernici, i da njihovo ratovanje kao i sve ostalo ne dovodi u pitanje njihovo vjerovanje, i oni se nemogu nazivati grijesnicima (sahih Muslim, dio 7, str.235) Nawawi tvrdi da se njihovo vjerovanje ne moze dovoditi u pitanje, ali Kur'an i sunnet nam govore da su pocinitelji takvog tipa zlocina dokazali svoje nevjerovanje: "Onome ko hotimicno ubije vjernika kazna ce biti - dzehennem, u kome ce vjecno ostati; Allah ce na njega gnjev Svoj spustiti i proklece ga i patnju mu veliku pripremiti" (an-Nisa : 93) Osim toga, Abdullah ibn Omer pripovijeda da je cuo poslanika (s) da je rekao: "Nakon mene se necete vratiti u nevjerstvo osim udaranjem (rezanjem) vrata nekog drugog". Sahih Buhari dio 9, knjiga 88, hadis 198
Od Abdullah b. Masud se prenosi: Poslanik je rekao: "Vrijedjanje musliman je Fusuq (los cin) a njegovo ubijanje je Kufr (nevjerstvo)" Sahih Buhari dio 9, knjiga 88, hadis 197
Iz ovog hadisa je jasno da: * Ubiti musliman je djelo kufra (tim se riskira gubljenje imana) * Namjerno ubijanje vjernika cini da je ubici mjesto u dzehenemu
Sada se mozemo upitati poznavajuci te cinjenice: "koliko je vjernika namjerno ubijeno u bitci na Sifiinu"?
JEDINI nacin da se ovakvo ubinjanje moze odbraniti je ukoliko bi se u Islamu pojedincu dalo pravo da ratuje i ubija svoju bracu Muslimane. Ukoliko neki takav propis u Kur'anu i haditsu nepostoji, onda su SVI oni koji su se borili protiv imama Alija (as), pocinili kufr, oni su ubicre pa ih stoga sljeduje dzenehem.
O polozaju ovih grupa postoje jasni tekstovi. Borba se vodila izmedju dvije grupe vjernika. Jednu grupa je vodjena od zakonitog halife tog vremena, a sto ima podrsku u Kur'an i u rijecima poslanika (s), a druga je suprostavljena strana strana tj Abu Sulaimanov sticenik Muawiya koji nije imao osnova u serijatu kako za svoj prestupak tako ni za nacin na koji je to ucinio. Zalosno je da Abu Sulaiman ne posjeduje hrabrosti da prizna koja je to ispravna partija a u svjetlu Kur'ana i sunneta. Umjesto toga, on nastavla braniti Muawiyine zlocine.
Moze Abu Sulaiman pokusavati koliko hoce, ali njegova odbrana Muawiye nema osnove. U Sahih Buhari dio 4, knjiga 52, hadis 067 se kaze da je Ikrima prenio: Ibn" 'Abbas je rekao njemu i 'Ali bin 'Abdullah da odu do Abu Saida i poslusaju neke od njegovih predaja; tako su oboica otisli (i vidjese) Abu Saida i njegovog brata polivajuci bastu u njihovu cast. Kada ih je vidjeo, on dodje do njih i sjede ispruzenih nogu uvijen u svoju odjecu i rece: "Za vrijeme gradnje poslanikove (s) dzamije) mi smo nosili cigle za dzamiju, svaki put po jednu, dok je 'Ammar nosio po dvije odjednom. Poslanik (s) je prolazio pored 'Ammara i obrisao prasinu sa njegovog lica i rekao: "Milostiv Allah nek je Allah prema 'Ammaru. On ce biti ubijen od jedne pobunjenicke grupe silnika. Ammar ce ih pozivati Allahu, a oni ce njega pozivati dzehenemu".
Iz ovog hadisa vidimo:
1. Pobunjenicka grupa ce ubiti 'Ammara 2. Ammar ce ovu pobunjenicku grupu pozivati Allahu 3. Ova ce ova pobunjenicka grupa pozivati Ammara dzehenemu
Poslanik (s) smatra protivnike i ubice 'Ammara pobunjenickom grupom koja ga je pozivala dzehenemu. Ovo je dokazuje da je ta grupa zastranila i da je pozivala skroz suprotno od istine, tj da je njihovo pozivanje bilo u stvari pozivanje narod ka njihovoj propasti na drugom dunjaluku. Kada su oni vec po poslanikovim (s) rijecima pozivali Ammara u dzehenem, kako onda moze neka osoba smatrati (kao sto bi nas to Abu Sulaiman zelio uvjeriti) da se moze biti pobozan, bez obaveze da se trazi istina?
Nawavijev komentar da se nijedna strana nebi trebalo imenovati grijesnicima je privlacan za one koji nezele odvojiti istinu od neistine. Kako mozemo nekazati da su grijesnici, kada se oni po Kur'anu i sunnetu smatraju grijesnicima? Allah (swt) smatra takve osobe prijestupnicima, i poslanik (s) je one koji ce se boriti protiv imam 'Alije (as) opisao kao pobunjenike. Ako su Allah i njegov poslanik (s) osudili ovu pobunjenicku grupu, zar ih onda i mi nebi trebali osuditi na isti nacin?
Da bi zastitio svoga Nasibiskog imama (Muawiyu), Abu Sulaiman uporno pokusava poreci istorijske cinjenice da je imam Alija (as) bio proklinjan od Mu'awiye. On tvrdi: www.ansar.org:Posrijedi je laz da je Muawiya naredio da se proklinje Ali sa dzamijskih mimbera. Nepostoji pozudan niti jasan dokaz za to. Muawiyna biografija ili ponasanje odbacuju takvu optuzbu. To sto je neki istoricar pomenuo nesto o tome nema vrijednosti, jer kada su ti istoricari pisali to o Muawiyi, oni nisu pravili razliku izmedju istinitih ili neistinitih prica. I da dodamo, vecina tih pripovjedaca je bila shia. Neki od istoricara su pisali lazne price koje su culi, ali se njima oprasta jer su te price pripisivali pripovjedacima, a kako bi mi mogli procijeniti sve te price, dali da ih prihvatimo ili da ih odbacimo. Ovim on zeli reci da bi istorijske cinjenice trebalo prihvatati jedino ako se one podrzavaju od Nasibija ili ako napadaju shije. Abu Sulaiman je misljenja da sve istoriske cnijenice koje podrzavju shijsko ucenje moraju biti lazne jer to po njegovom misljenju ima shijskog upliva. Po istoj logici sve sto podrazva Nasibijsko ucenje bi moralo biti lazno, jer je zasnovano na Nasibijskom uplivu.
Dokazi o predajama o proklinjanju Alija (as), kao i o Mu'awiyi kao onom ko stoji iza toga mogu biti nadjeni u ogromnom broju knjiga vodecih alima ehlul-sunne.
Knjige islamske istorije - Tarikha, Sirah i hadisa su prepune dokaza da je Muawiya bio taj koji je u praksu uveo bidah proklinjanja imama i Emirul Muminina Alije (as) a za vrijeme svojeg (Muawiyinog) kraljevanja. Ako bi prihvatili Abu Sulaimanovu besmislenu tvrdnju gdje nam on u stvari kaze da su svi sunni istoricari bili prevareni u prenosenju tih prica. To bi bilo nekako i prihvatljivo ukoliko bi te navodne izmisljotine bile nadjene u par menje poznatih postojecih dijela, medjutim cinjenica je da su vodeci ucenjaci Ehlul sunne prenijeli da je Imam Alija (as) zaista bio proklinjan za vrijeme vladavine Banu Umayya po specijalnom naredjenju Muawiye bin Hind. Abu Sulaimanov uzaludni pokusaj da sakrije ovu cinjenicu tvrdnjom da vecina od pripovjedaca (koji su to prenijeli) jesu Shie, a da nisu sunnije koji inace nikada nebi kritikovali Mu'awiyu je pomalo smijesan. Posebno za Abu Sulaimana kao i za one koji zele istraziti predmet mi ?emo inshaallah prestaviti i listu gdje se sve moze naci i procitati o ovim dogadjajima. Citaocima onda ostavljamo da odluce dali Abu Sulaimanova tvrdnja ima ili nema osnove, tj dali su se pomenuti dogadjaji nekad desili, ili je to kao sto on tvrdi sve izmisljotina, kao i dali su svi istoricari koji su o tome pisali pogrijesili?
Muawiya pita Sa'd-a za proklinje Hazreti Aliju (as)
U Sahih Muslim knjiga 31, hadis #5915 mozemo procitati: Muawiyah, sin Abu Sufyana, je rekao Sa'd-u: "Sta te sprijecava pa ne proklinjes Abu Turab-a (Alijev nadimak)?" Sa'd odgovori: "Zar se nesjecas da je poslanik rekao o trima Alijevim stvarima (vrlinama)? Zbog toga ja nikad necu proklinjati Alija."
Nasibije - Muawiyne pristase su trazile nacin da preinace ovu predaju, a da bi zastitili svojega vodju. Abu Sulaiman daje savrsen primjer takve zalosne obrana od Nawawija: www.ansar.org:"Znaci li ova predaja da je Muawiya trazio od Sa'ad-a da proklinje Alija, ili kao sto se i jasno vidi, da je Muawiya zelio znati razlog koji je sprecavao Sa'ad-a od proklinjanja Alije... Al-Nawawi kaze:"Mu'awiyino ne kaze Sa'ad-u da prokune Aliju, vec da pita za razlog koji ga sprecava od proklinjanja. Kao kada bi mu npr Muawiya rekao: "Dali si odustao od proklnjajnja Alija zbog poboznosti, usljed straha poboznost, straha ili neceg slicnog? Ako je poboznost i strah razlog koji te sprjecava, onda se ponasas po zakonu, a ako te sprecava nesto drugom sem toga, onda je to vec druga stvar". Ili je mozda bilo tako da se Sa'ad nalazio u grupi ljudi koji su proklinjali Alija dok on to nije cinio, i nemogavsi ih sprijeciti da to ne cine, on ih osporavase u tome, tako da ga je Mu'awiya pitao to pitanje, jer su oni rekli: "Postoji li drugo objasnjenje koje te sprecava od izjavljivanja da je Ali cinio greske u svojem misljenju i namjerama, pa da bi tako pred narodom mogao osporiti nase misljenje da Ali nije imao pravo?" (Ibid str 250-252) Ovo je slucaj Nasibijske obrane neceg sto je neodbranjivo. Zasto bi Muawiya trebao znati zasto Sa'ad ne proklinje Alija? Jeli takvo proklinjanje bilo za Muslimane normalan obicaj u to vrijeme? Ako je tako ko je taj sto je proklinjao Alija (as)? Gore navedena predaja jasno naznacuje Muawiyno iznenadjenje da je Sa'ad odbijao proklinjanje. Mu'awiya pita ovo pitanje sa iznenadjenjem "Sta te sprijecava?" - ovako bi nekog o necemu pitali samo ako smo iznenadjeni, ako npr neka osoba radi nesto sto je skroz suprotno normama tj to je presedan. Ovo cemo objasniti kroz jedan primjer. Na zapadu je zakon za sve koji su u automobilu, da dok se voze moraju upotrebljavati pojas. Ukoliko dok se vozimo ja to nebih ucinio, normalna reakcija i pitanje mojih saputnika bi bilo: "Zasto ne stavis pojas?". Zasto ovo pitanje? Zato jer sam ja prekrsio jednu uobicajenu praksu pa zato i njihovo pitanje "Zasto...? Na isti nacin, jasno je da je Muawiya zelio znati zasto Sa'ad NE proklinjanje Alija (as). Ovo pokazuje da je proklinjanje Alije bilo oubicajena praksa, pa je Muawiya zelio znati zasto Sa'ad krsi tu uobicajenu praksu? Ako ovo nije ono sto je logicno onda dokaz za ono sta se stvarno dogodilo mozemo procitati u sljedecoj predaji iz drugih sunni izvora, a koji ce nam jasno osvijetliti Muawiynu pravu namjeru u vezi ovoga.
Mohibuddin al Tabari u svoj knjizi hadisa "Riyad ul Nadira" kaze: "Muawiya je naredio Sa'ad bin Abi Waqqasu da proklinje 'Abu Turab-a" dio 3, str 194
Ibn Hajar Asqalani u njegovom komenaru Sahih al Buharije "Fatul Bari" kaze: Muawiya je izdao naredbu o proklinjanju Hazreti Alije. Kada je to cuo Sa'd bin abi Waqqas je rekao "Cak i da mi stavis sablju na moj vrat trazeci da ja proklinjem Alija, ja to nebih ucinio". Fatil Bari, dio 7, Str 74, "Bab Upravitelj 'Ali"
Moderani Nasibije za koje je pojam autenticnosti ogranicen na pisanje Ibn Taymeeye, Ibn Katheer-a, bin Baaz-a, bi prije nego sto sem tako odbace ovu predaju, trebli znati da je Ibn Hajar jedan od najvecih ucenjaka hadisa.
U sunan ibn Majah, str 12, zikr 'Ali mozemo procititati: Na putu za hadz, Sa'ad susrete Muawiyu i njegovu pratnju pomenuse Alija na sto Muawiya pokaza nepostovanje prema Aliji, Sa'ad se ljutiti i upita "zasto govoris takve stvari?'"
U arapskom tekstu rijeci koje je Muawiya koristio su "fanala minho" i redaktor Muhammad Faula Abdul Bakee kaze u fusnoti da se tim rijecima misli da je Muawiya proklinjo i ponizivao Alija.
Ako rijec "fanala" ne oznacavaju proklinjanje i ponizavanje sta bi onda bio razlog Sa'ad-u da bude toliko ljut?
Ibn Kathir je zabiljezio: Sa'd" bin Abi Waqqas je rekao Muawiyi: Ti si me smjestio do tebe na tvome na tvojem prijestolju i po?eo si prklinjati hazreti Alija" Al Bidayah al Nihayah" dio 7, str 341, poglavlje "Alijeve vrline"
Ibn Kathir takodje pise: Muawiya ibn Sufiyan je naredio Sa'adu (ibn Abi Waqas), govoreci mu: "Sta te sprijecava od psovanja (tasabb) Abu Turab-a?" Al Bidayah wal Nihayah, dio 7, str 352, poglavlje "Alijeve vrline"
Ova referenca je dovoljna da zacepi usta Salefijama koji cijene i prihvataju pisanje Ibn Kathir-a, cije rijeci oni inace smatraju konacnim a kada treba donijeti zakljucak o nekim istorijskim cinjenicama. Ibn Kathir za svoje obozavace upravo ovim citatom kaze da Muawiya ne samo da je proklinjao vec da je i upotrebljavao i vrlo opak govor o Imam Aliji (as).!
Ako Nawawi opet zeli reci da ono sto je receno neznaci ista lose, ukazujemo da po arapskom rijecniku: "Sabb" oznacava grdjenje, zlostavljanje, vrijedjanje, psovanje, klevetanje". Ta rijec se u svome znacenju upotrebljava jedino kada se prouzrokuje nesto, a kao sto ona u rijeci 'sabab' i prouzrokuje.
Ocito je da ovaj hadis nema nikoje drugo znacenje, pa svako onaj koji imalo poznaje arapski jezik ce razumjeti da se u ovom hadisu misli na proklinjanje ili psovanje nekoga. Od vaznosti je primjetiti rijeci kojim Muawiya upucuje naredbu Sa'd-u govoreci mu: "Sta te sprijecava od psovanja Abu Turab-a?"
Zato nije moguce tvrditi da je on ovdje njemu uputio samo obicno pitanje, jer u stvarnosti ovo pitanje je posredan nacin da se nekom izda naredjenje, kao kada bi npr ti rekao nekome: "Sta cekas, sto ne doneses tu casu vode"?. Ovim rijecima (pitanjem) ti govoris osobi da treba donijeti casu vode.
Sirijski alim Abu Zahra u svojoj knjizi Tarikh ul Islam, dio 1, str 38, kaze: "Dok je Muawiya jos bio na Hajju, vidio je Sad-a, uhvati ga za ruku i posadi ga pored sebe. Nakon toga on poce proklinjati Alija. Sad poce ljutito govoriti, posadio si me pored sebe i poceo si se odavati tom odvratnom djelu"! Dokazano je u Sahih Muslimu da je Muawiya proklinjao hazreti Aliju. Nawawi u svojem Sharah Muslim pokazuje nepostenje u svojoj odbrani Muawiye. Jos jedan alim ehlul sunne je to primjetio bazirajuci svoje komentare na Sahih Muslimu, pa redi donosenja sto pravednijeg zakljucka predstavljamo i to. U Tashdheed al Mathan, dio 2, str 405, mozemo procitati da sunni alim Wajideen Umar bin Abdul Muhsin u svojem poznatom dijelu "Hilyatul Azhar Sharra Mushraak ul Anwar pise: "Kada ljudi od znanja vidjese da je Muawiyin govor suprotan prihvatljivim normama, oni pokusase da opravdaju njegove postupke a sto je pogrijesno, jer Muawiya zeljase da Sad prokune Alija, ali Sad protestira. Muawiya ga nato upita sta je to sto ga sprijecava od proklinjanja Abu Turaba, na sto Sad citira tri hadisa zbog kojih je tako ucinio".
Sibt Ibn Jauzi al Hanafi u njegovom Tadhkiratul Khawass str 113, kaze: "Muawiya je naredio narodu i Sad-u bin bi Weqqas da proklinju Alija, a sto naljuti Sad-a, pa on plaseci se Allaha to odbi da ucini, ne brinuci se sta ce neko drugi o tome misliti."
Muawiya proklinjase Alija nakon dzume namaza, i taj bidat postaje obicajem za vrijeme vladavine Banu Umayada
Ibn al Hadid u njegovom komentaru Nehdzul Belaghe, dio 1, str 464. kaze: "Nakon sto bi zavrsio hudbu dzumom Muawiya bi rekao: O Allahu, nek je proklet Abu turab, on se protivljase tvojoj vjeri i tvojem putu, nek je proklet od tebe pa ga kazni vatrom. On je uveo taj bidat za vrijeme njegovog vladanja, njegovi guvrenori su tako cinili, i taj bidat se nastavljase do vladavine Omera bin Abdul Aziza"
U Mu'jam al Buldan, dio 1, str 191 Allamah Yaqoot Hamawi kaze: "Po Muawiynoj naredbi je za vrijeme vladavine Banu Umayada je od Mashrika (istoka) do Maghriba (zapada) sa dzamijskh mimbera proklinjat Alija.
U al-Nasa'ih al-Kaafiyah str 77, mozemo procitati: "Praktikovanje (proklinjanja) dosjezase tolike razmjere da bi narod smatrao da im bez tog proklinjanja Alije za vrijeme dzume njihov namaz nebi bio ispravan."
Komentar tog sramnog obicaja Pakistanskog Hanefi alima Maulana Raghib Rahmani-a u knjizi "Hadhrath Umar bin Abdul Aziz" str 246, zaista govori sam za sebe: "Zaista je zalosno da se taj bidat uveo u gradovima, taj bidat se govorio i sa dzamijskih mimbera pa cak su tu sramotu mogli cuti i oni koji bi se nasli u poslanikovoj (s) dzamiji. Ovaj bidat je bio uveden od Emira Muawiye."
Muawiya nije prihvatao zahtjev naroda da se prekine sa obicajem proklinjanja hazreti Alije (as)
U al-Nasa'ih al-Kaafiyah, str 70, mozemo procitati: "Neki ljudi iz Banu Umayada su prisli Muawiyi govoreci: "Dobio si moc, pa sta te sad sprjecava da ne zaustavis ovu praksu proklinjanja 'Alije, on odgovori: "Tako mi Allaha necu, sve dok svako dijete neodraste, sve dok neodraste ili neostara, sve dok svako ne prestane da ga cijeni."
U Tarikh Madhahib al Islam, Muhammad Abu Zahra prenosi u dio 1, str 35: "za vrijeme vladavine Banu Umayada napadase se na cast i dostojanstvo 'Alije, on se proklinjase jer je Muawiya za vrijeme svoje vladavine uveo ruznu novotariju proklinjanja 'Alija. Njegovi nasljednici su nastavili sa tim obicajem sve do vladavine Omera Abdul Aziza, Obicaj iziskivase proklinjanje Imama 'Alije pri kraju hudbe dzumom, prigovar ashaba da to nije u redu je bio ignorisan. Muawiya i njegovi guverneri odbijahu da odustanu od praktikovanja toga.Ummul'Muminun Selma (ra) napisa pismo Muawiyi i njegovim Guvernerima podsjecajuci ih da oni kroz proklinjanje 'Alija ustvari proklinju Allaha (swt) i njegovog poslanika (s)"
Ako se danasnji Nasibije distanciraju od ovakvih referenci smatrajuci Abu Zehrinu knjigu kao nepouzdanu, onda trebaju znati da njihov cijenjeni web sajt Ansar.org smatra istu knjigu kao dovoljno pouzdanu da bi je koristili kao dokaz da su shi'e izdale Zeyid ibn Alijevu zato jer je u svojoj dovi odbio kritikovati Shaykhana - Ebu Bekra i Omera. Ako ta knjiga moze biti izvori upotrebljen kao dokaz od Ansar.org protiv shi'a, na isti nacin ta knjiga moze biti i dokaz za shi'e protiv Muawiye.
Muawiyini Guverneri proklinjahu 'Alija (as)
Egipatski sunni alim Ahmad Zakhee Safwaath u svojoj knjizi Omer bin Abdul Aziz (Urdu prijevod Abdul Samhad al Azharee) na str 54-55 kaze: "Hazreti Omer ukinu praksu proklinjanja 'Alije sa dzamijskih mimbera koja je zapocela za vrijeme vladavine Emira Muawiye. Istoricari nam prenose da je 41 hidzretske godine Muawiya napisao svojim Guvernerima nardbu: "Ja nemam odgovornosti za one koji cijene 'Alija i njegovu familju. Kao rezultat (recitovase se) sa svih mimbera u svakom selu se proklinjase 'Ali. Oni bi se odricali 'Alija pokazujuci nepostovanje prema njemu i njegovoj familiji. Muawiya je izdao proglas u provincijama da niko nemoze prihvatiti svjedocanstvo nekog shi'e niti od clana njegove familije. U odvojenoj zapovjesti on naredi da ukoliko postoji neka osoba koja voli 'Alija i Ehlul Bejt, njegovo ime treba biti izbrisano iz registara, i njegova plata se treba ukinuti. U drugom naredjenju Muawiya je rekao da ona osoba koja ima prijatelje koji su shi'e treba biti kaznjenja, a njegova kuca srusena. Muawiya je posao na Hadz, i dok je ulazio u Medinu izrazavase nepostovanje prema 'Aliji. Narod mu nista negovorase da ce se Sa'd bin Abi Waqqas suprostaviti takvom cinu. Muawiya posla jednog covjeka do Sa'da, pa kada je utvrdio njegovo glediste, Sa'd mu odgovori: "Ukoliko jos jednom ucinis takav cin, ja nikad vise necu uci u dzamiju". Muawiya izabra da odustane od tog cina sve do smrti Sa'da 55 godine po hidzri- - to je bilo tada kada se popeo na 'Alijevu mimberu i odatle govorio protiv njega. On tada napisa svojim Guvernerima da trebaju diskeditovati 'Alija. Umm Selmah napisa Muawiyi govoreci: "Ti ustvari proklinjes Allaha (swt) i njegovog poslanika (s), zaista je svjedocim da je poslanik (s) volio njega ('Alija). Muawiya se nije obazirao na njene rijeci."
U Tarikh Kamil, dio 3, str 25 mozemo procitati: "Muawiya je imenovao Mughiru kao guvernera, naredjujuci mu: "Ja sam bazirao tvoje imenovanje po zdravom razumu, zakuni mi se na uslov da ces nastaviti sa praksom, tj da neces prestajati da proklinjes 'Alija i velicas Osmana. Mughira je bio guverner Kufe tada u vrijeme kada se proklinjao i sramotio 'Ali."
U Tarikh Abul Fida dio 1, str 120, se kaze: "Muawiya i njegovi guverneri bi za vrijeme hutbe dzumom govorili stvari koje velicaju Osmana i proklinjali bi 'Alija."
Dr Umar Farokh u njegovoj knjizi Seerat-i-Khilafat, u poglavlju "Dhikr Umar bin Abdul Aziz" kaze sljedece: "Jedna ruzna i sramotna novotarija se praktikovase za vrijeme vladavine Banu Umayada, koji se cinjase sa svih dzamijskih mimbera, ukljucujuci i poslanikovu (s) dzamiju, i svako uho se sa tim upozna preko Muawiye i rasiri se to njegovim naredjenjem njegovim guvernerima provincija. Naredba da treba proklinjati hazreti 'Alija za vrijeme hutbe dzumom, je cin kojim se dokazivala poslusnost njemu".
Muawiya se slozio sa imam Hasanom da se netreba proklinjati 'Alija, ali kasnije krsi dogovor.
U Tarikh Kamil dio 1, str 203 poglavlje "Dhikr Sulh Hasan" nalazimo pregovre sa Muwiyom "Hasan je postavio uslov Muawiyi da treba zaustaviti proklinjanje 'Alije, uslov koji je on prihvatio. Hasan ga nakon toga u njegovoj prisustnosti upita dali on odustaje od proklinjanja 'Alija. Muawiya potvrdi, ali kasnije nije ispunio taj uslov."
Tarikh Ibn Wardi dio 1, str 251 slicno tome kaze da uprkos dogovru koji je prihvatio Muawiya je nastavio da proklinje 'Aliju.
Muawiya je potpisao mirovni ugovor, i uslov u njemu naj jasanije dokazuje da je on proklinjao 'Alija (as). Ukoliko on to nije cinio, zasto on pristaje da se prdrzava tog uslova. Negovo krsenje tog uslova nam jos jedan dokaz da je on bio munafiq, zato jer u sahih Buhari hadis 4:403 mozemo procitati da je Allahov poslanik rekao da je jedan od znakova licemjera je: "ako vam da neko obecanje, on ce ga prekrsiti". Muawiya je dao obecanje, pa ga njegovo naknadno krsenje jasno optuzuje i ukazuje na njegov karaket.
Priznanje Muhaddisa Shah Abdul Aziz Dehlavi-a da je Muawiya proklinjao hazreti Alija (as)
Al Muhaddith Shah Abdul Aziz Dehlavi je bio vodeci sunnni alim, i predvodnik borbe protiv shizma na Indijskom podkontinentu. Uprkos njegovom protivljenju shi'ama on potvrdjuje u njegovoj Fatawa Azizi na str 214: "Cin proklinjanja 'Alija je bio uveden od Muawiye, to nije gore od borbe, jer mi iz hadisa mozemo nauciti da je proklinjanja muslimana fisq, a ubijanje njega je kufr. Dokazano je da se Muawiya borio protiv 'Alije, i time je ucinio veliki grijeh, opravdavati to kroz ijtihad je pogresno."
Priznanje vodece Deobandi uleme da je Muawiya uveo novotariju proklinjanja 'Alija (as)
Deobandi su tvrdo krilo Hanefijskog mesheba, poticu iz Indijskog podkontinenta, i jaki su protivnici shi'a, i time nisu suprostavljeni Abu Sulaymanu da bi mogao tvrditi da su pod uticajem shi'iskog ucenja.
Maulana Sayyid Abu'l Ala Maudoodi, govori o tim cinjenicama u njegovoj knjizi "Khilafath wa Mulukiyaat". Na str 174 on pise: "Ibn Khatir u al Bidayah prenosi da je jedan nezakonit i odvratan obicaj zapoceo od Muawuye kada su on i njegovi guverneri poceli proklinjati hazreti Aliju za vreme hutbe dzumom sa imamskog polozaja. To je onda uzelo tolikog maha da se to cak praktikovase i u poslanikovoj dzamiji, pred poslanikovim (saws) mezarom, proklinjanje najvoljenijeg srodnika se desavalo u prisustvu hazreti Alijeve familije koja bi slusala to vrijedjanje sopstvenim usima." (takodje: Tabari dio 4, str 188, Ibn Athir dio 3, str 234, al Bidayah dio 8, str 259, kao i dio 9 str 80)
Prije nego sto ce Muawiyini sljedbenici napsati Maudoodi-a trebamo napomenuti da on ovim textom NIJE izrazio svoje licno misljenje, vec je on citirao cinjenice koje se mogu naci u analima sunnitskih knjiga, ukljucujuci al Bidayah od Ibn Khatira. Izvori su citirani i Maudoodi ih nije sem tako izmislio.
Muawiyini sljedbenici se naravno bune protiv ovakvog Maudoodiyevog kritickog odnosa prema Muawiyi. To jedovelo do njihovih pobijanja takvih stavova, kao i kontra pobijanja od strane Deobandi uleme. Pakistanski alim Abu Khalid Muhammad Aslam u djelu als by Deobandi Ulema. Pakistani scholar Abu Khalid Muhammad Aslam in "Khilafat wa Mulukiyyat wa Ulema-i-Ahle Sunnat" pise u odbrani Maulana Maudoodi-a: "Maulana Ashraf Ali Thanvi u Hakayat Awliyaa str 124 pise da je Shah Ismail Shaheed imao debatu u Lucknow sa shi'om koji se zvao Subhan Khan. Shah Ismail ga je upitao: "Dali ti proklinjes Muawiyu radi odavanja pocasti Aliji? Khan je odgovorio: Aliji je nevin (nema nista) od takvih pocasti. Shah Ismail tada upita dali je Muawiya proklinjao Alija zbog svojih pocasti? Na to je Khan odgovorio: "Da jeste" Maulana Ismail tada rece: "Ehlul Sunna elhamdulillah sljedi Aliju a odbacuje Muawiyu" Time je dokazano da su se obojica Shah Ismail kao i Thanvi slozili da je u cast Muawiye narod proklinjao Aliju. Ukoliko sada neko nastavlja negirati to nama ne ostaje drugi izbor osim cutnje u prisustvu takvog neznalice, takvog koji nebi primjetio osobu koja bi pocela proklinjati Zaynul Abideen Sajjad Meerathee u Tareekh ay Milath al Islam pise: "Najvece djelo Omera bin Abdul Aziza koje ce biti zapisano zlatnim slovima je da je on stavio tacku na obicaj banu Umayada da proklinju Alija (r) sa dzamijskih mimbera. Kada je on postao halifa, on je tu stvar zabranio". Maulana Shah Moinuddin Nadvi u Tareekh-i-Islam, dio 1, str 13-14, je napisao: "Za vrijeme Muawiyine vladavine je uveden obicaj proklinjanja Alije (r), i njegovi podanici su pratili taj primjer. Mugheera bin Shu'ba je vio dobar covjek, ali u svojoj odanosti Muawiyi i on je takodje slijedio taj bidat. Na predhodnim stranicam smo citirali komentare velikih alima, svo oni su potvrdili cinjenice da je Ali bio proklinjat. Pa zar oni nisu ulema Ehlul Sunne. Ako su oni to, sa kojim onda pravom njihovi neistomisljenici takodje sebe zovu Ehlul Sunnah. Bolje je da oni napuste Ehlul Sunnu i da prihvate Yezidsku i Nasibisku aqidu, zabavljajuci tako druge sa svojim novim misljenjem." Khilafath wa Mulukiyyat wa Ulema-i-Ahle Sunnath, od Abu Khalid Muhammad Aslam - str 120-122
Muawiyin bidat proklinjanja Alije za vrijeme hutbe dzumom je praktikovan za vakta Banu Umayada pa sve do vlasti Omera bin Abdul Aziza
Nifa Thafthee wa Islaal od Maulana Abdul Hai na str nas informise: "Za vrijeme vladavine Banu Umayada se hazreti Ali proklinjo za vrijeme hutbe dzumom".
U Tafseer Mazhari dio 5, str 21, Hnefijski alim Qadhi Thanaullah Uthmanee kaze: "To je bilo za vrijeme Banu Umayada kada se proklinjala poslanikova porodica".
U Tarikh Madhaib al Islameeeya dio 1, str 38, mozemo procitati: Abu Muhamed Abu Zahra je napisao: Za vijeme vladavine Banu Umayada se Alija otvoreno proklinjo, taj obicaj je zapoceo od Muawiye i nastavio se praktikovati do vladavine Omera bin Abdul Aziza".
U Tarikh Khamis dio 2, str 316 mozemo procitati: "Kada je Omer bin Abdul Aziz dosao na vlast ukinuo je novotariju uvedenu od Muawiye, tj psovanje Alije i proklinjanje poslanikove porodice krajem hutbe na dzuma namazu."
Takodje u Tarikh Abul Fida dio 1, str 301 "Dhikr Mu'awiya" mozemo procitati: "Za vrijeme vladavine Banu Umayada se Alija proklinjase za vrijeme hutbe dzumom, sve dok Omer bin Abdul Aziz posao halifa kada je prekinuo tu uzasnu novotariju koja je bila uvedena od Muawiye."
Meula 'Ali (as) je proklinjat 90 godina
Allamah Shibli Numani kaze: "Predaje (hadisi) su najpre sacinjeni u pisanom obiku za vrijeme vladavine Umayada, koji su za oko 90 godina svoje vlasti na teritoriji koja se prostirala od Indus u Indiji do Male Azije i Spanije, kada su se pogrdama vrijedjali Fatimine potomke i kada se u dzamijama Alija otvoreno odbacivao za vrijeme hutbi petkom. Oni su platili falcifikovali stotine predaja u kojima se velica Emir Muawiya." preuzeto iz Siratun Nabi, dio 1, str 60).
Sazetak iz ovih referenci
Da sada sumiramo sta smo sve saznali iz ovih referenci (puno vise referenci se moglo ovdje citirati, ali smo odustali od toga jer bi to ovaj text znatno oduzilo)
- Muawiya je uobicajavao proklinjati hazreti Aliju (as) - On je za vrijeme njegove vladavine uveo novotariju proklinjanja Alije (as) u dzamijama za vrijeme hutbe dzumom - Suglasno njegovom naredjenju su njegovi Guverneri bili nosioci novotarije proklinjanja Alije (as) sa dzamijskih mimbera - Ta sramna novotarija se primjenjivala 90 godina - Istovremeno sa tim proklinjanjem i prvi hadisi u cast Muawiye su sastavljeni - Omer bin Abdul Aziz je ukinuo tu odvratnu novotariju
U svjetlu svega ovog, pogledajmo sada stvaru Muawiyinu poziciju u hadisima i fetwama ehlul sunne
Poslanik (s) je prokleo one koji uvode novotarije
Abdul Qadir Jilani u djelu "al Ghuniya" dio 1, str 60, prenosi da je poslanik (s) rekao: "Ko god uvede novotariju (bidah) ili je stiti je proklet od Allaha (swt), njegovih meleka i vecine covjecanstva".
Allamah Abdul Qadir Gilani-jeva fetwa u vezi ehlul bidah (sljedbenika novotarije)
Abdul Qadir Jilani u djelu "al Ghuniya" dio 1, str 18, poglavlje Dhikr Mu'awiya" kaze: Niko netreba biti u blizini ehlul bidah, ne priblizujte im se, ne ucestvujte u njihovim Bajramskim proslavama, niti se prikljucujte njihovim dzenazama, niti cinite dove za njih".
Allamah Sa`duddeen Taftazanee-eva fetwa da treba proketi ehlul bidah
Allamah Sa`duddeen Taftazanee u dijelu Sharh al Maqasid, str 270, kaze: "Treba mrziti ehlul bidah, govoriti lose o njima, proklinjati ih, netreba obavljati namaz sa njima jer je to Mekruh".
Ove fetwe jasno kazu da su oni koji cine bidah (novotarije) prokleti i da je obaveza da insan sam sebe odvoji od takvih osoba. Nije potrebno podsjecati da je Muawiya bio odgovoran za uvodjenje (bidata) novotarije proklinjanja Emirul Muminuna Alije (as), za vrijeme njegove vladavine, i taj se bidat nastavio ciniti jos 90 godina.
Proklinjanje Alija je slicno proklinjanju Allaha (swt)
"Ko god da psuje (ili jezikom osudjuje) Alija, taj ustvari psuje mene, a ko god psuje mene taj psuje Allaha, a onaj koji psuje Allaha, njega ce Allah baciti u dzehenemsku vatru. Musnad Ahmad Ibn Hanbal, dio 6, str 33
U Sharh Mishkat dio 11, str 345, cijenjeni Hanefiski alim Mulla Ali Qari kaze: "Imam Ahmed je prenio od poslanika (s): "Ko god psuje Alija, taj ustvari psuje mene, a ko god psuje mene taj psuje Allaha". Ovim hadisom on zeli naglasiti da je psovanje hazreti Alija kufr".
Fatwa al Muhaddith Shah Abdul Aziz da je onaj koji psuje Alija ustvari kafir
U svojem dijelu Tuhfa Ithna Ashariyya na str 394, Shah Abdul Aziz kaze: "Ukoliko su ljudi Sirije, tj Muawiya i njegovi pomagaci bili neprijatelji Alije (r), smatrali ga kafirom i proklinjali ga, tada ja smatram te ljude kafirima".
Kao sto je i obicaj uleme slicne njemu, tako i Shah Sahib pokusava ubaciti sumnju u to da je Muawiya zapoceo proklinjaje Maulana Alija (as). Srecom kao i obicno kod takvih alima oni se suprostavljaju sami sebe pa i on u Fatwa Azizi pise da je Muawiya proklinjao Maulana Alija (as).
Slicno tome i veliki Nasibijski imam Ibn Teymija koji takticki pokusava da u to direktno ne umijesa Muawiyu, u njegovoj knjizi Fatawa, dio 2, na str 408 kaze: "Muawiyini sljedbenici su proklinjali Aliju."
Ako su kafiri oni koji proklinju Maulana Alija, tada je i Muawiya kafir, kako to Shah pise, kao i oni koji su se upustali u taj cin
Fatwa al Muhaddith Shah Abdul Aziz - ko god nepokazuje respekt prema ehlul bejtu (as) je murted
U Tuhfa Ithna Ashariyya str 263 Shah Abdul Aziz kaze: "Kakvo misljenje da imamo o tim ljudima koji pokazuju radost na dan Ashure kada je imam Husein ubijen, koji se zene i udaju na taj dan, koji ne pokazuju postovanje prema poslanikovoj porodici i potomcima Seyyide Fatime? Ispravnije je takve osobe smatrati Murtedima".
Ako su Murtedi oni koji nepokazuju postovanje prema ehlul bejtu, iz toga se jasno moze zakljuciti da je Muawiya predvodnik murteda jer je on pokazivao nemanje postovanja prema Aliji (as) uvodeci cak i u dzamijama obicaj proklinjanja Alija (as). Cak sta vise on je taj koji je pokazivao neskriveno zadovoljstvo kada je dobio vijest o smrti imama Hasana (as)
Poziv na pravednost
Zar nije zacudjujuce da se oni koji proklinju ashabe smatraju kafirima (po nekom opstem pravilu), dok se oni koji su proklinjali imama Alija (as) ne smatraju kafirima vec su te takve osobe imami Nasibijama (sa kojima je kako Nasibije misle Allah (swt) zadovoljan). Razmislimo u vezi osoba koje su proklinjali Khalifa Rashid (Pravovjernog Halifu), poslanikovog (s) rodjaka i zeta - Ali ibn abu Taliba (as)
Cilj ovakvog pasioniranog pisanja u odbrani Muawiye je kako to (Abu Sulaiman) kaze, da: www.ansar.org:"Odbrani pisare objave o kojima je poslanik (mir neka je na njega) rekao: "O Allahu, ucini ga upucenim, upucivacem, i upucuj narod preko njega" [Sunan Al-Turmidhi, knjiga "Vrlina" poglavlje "vrline Mu'awiye" #3842, vidi takodje Saheeh Al-Turmidhi #3018]
Dali je Muawiya pisar objave? www.ansar.org:"Sigurno je da je Mu'awiya bio jedan od pisaca objave. Muslim prenosi u njegovom Sahihu od Ibn Abbasa da je Abu Sufyan zatrazio od poslanika mir neka je na njega tri stvari: (On Abu Sufyan rece poslaniku: "O Allahov poslanice daj mi tri stvari, poslanik mu rece: "da". ... Abu Sufyan rece: "Mu'awiyu ucini pisarem (objave) pod tvojom nadleznoscu". poslanik odgovori: "U redu". Muslim sa objasnjenjem, knjiga "Vrline ashaba", poglavlje " Vrlina Abu Sufyana" dio 17, str 2501] Ahmed je prenio u svojem Musnadu, a Muslim od Ibn Abbsa da je rekao: (Jednom dok sam jos bio dijete i igrao se sa ostalim djecacima pogledao sam unazad i vidio poslanika mir neka je na njega kako dolazi prema nama. Tada rekoh: "Poslanik ne dolazi nikom drugom do meni. Onda se sakrih iza vrata. Nisam primjeti kako me poslanik pronadje, grleci me oko vrata, i pazljivo mi se naslanjajuci na ramena. Poslanik rece: "Idi i pozovi mi Muawiyu. a Muawiya je bio njegov pisar (objave). Tada sam otisao do Muawiye i rekao mu: Idi i kazi se Allahovom poslaniku mir neka je na njega, zato jer te nesto treba.") [Musnad Ahmed, dio 1, Musnad Ibn Abbas #2651, i Muslima sa objasnjenjem, knjiga " Al-Birr wa Al-Silah", #2604] Ta dva hadisa dokazuju da je Mu'awiya bio jedan od onih koji su pisali objavu"
Poznata sunni ulema nije ubrajala Muawiyu u pisare objave
Neko bi se zapitao koliko toga je Muawiya stigao napisati kao pisar objave a kada se vec zna da je islam prihvatio tek nakon osvajanja Mecce, kao i koliko toga od objave je vec prije toga bilo objavljeno. Cinjenica je da mnogi tradicionalni sunni alimi kada nabrajaju pojedince koji su imali cast pisanja objave, tu ne racunaju Muawiyu. Za dokaz se moze provjeriti u sljedecim textovima: Fathul Bari dio 2, str 450 Irshad Saneed dio 9, str 22 Umdhathul Qari dio 9, str 307 Nasa al Kafiya str 170
Muawiya je pisao pisma, a ne objavu
U Iqd Al Fareed dio 2, str 197 mozemo procitati: Hazrati 'Ali je bio dobar pisac, uz to da je bio rodjak poslanika (s) on je takodje bio pisar objave, a nakon toga je bio halifa. Khalidu bin Saeed-u, Muawiyi bin Abu Sufyanu je bila povjerena duznost pisanja drugih dokumenata koja nisu bila Wahy (objava)".
Takodje u Al Isaba, dio 3, str 413 mozemo procitati: "Prema Madani-u, pisar objave je bio Zaid bin Thabit, dok su pisma provincijama bila pisana od Muawiye".
Komentirajuci ovu temu poznati Egipatski sunni alim Sayyid Qutb je zabjelezio: "Pogrijesne price su kruzile da je Muawiya bio jedan od pisara koji je zapisivao objavljivanje objave Allahovom poslaniku. Istina je da kada je Abu Sufyan primio islam, on se zamolio poslaniku da Muawiyi da neku poziciju u ocima Arapa, a da ce on zauvrat polahko poceti prihvacati islam mada je bio jedan od onih kojima inace to nije bilo od vaznosti. Tako je poslanik (s) koristio Muawiyu za pisanje pisama, ugovora i dogovora. Medjutim niko do ashaba nije rekao da je on zapisivao nesto do Objave koja je dosla poslaniku, kao ste se inace tvrdi od Muawiynih sljedbenika nakon sto je on osvojio prijesto. Medjutim to je ono sto se dogadja pri takvim slucajevima" Socialna pravda u islamu od Sayyid Qutb-a, Engliski prijevod od John B. Hardie, str 215
Pisar objave postao kafir
U Fathal Bari dio 9, str 22 mozemo procitati: "Prvi od Qureysia koji je bio pisar objave je bio Abdullah bin Sad. nakon toga je on je otpao i postao kafir, a nakon toga opet je posato Musliman"
Kao sto se vidi iz ovog navoda, pozivanje na neciji polozaj pisca objave ne znaci nista, niti to moze nekog zastiti od zastranjivanja. Abdullah b. Sad koji je poput Muawiye bio Umayad (i njegov rodjak) je postao kafir nakon sto je bio pisar objave. Cak ukoliko bi i prihvatili da je i Muawiya bio pisar objave, njegov kasniji prekrsaj tada je jos vise za osudu. Pisanje objave nebi Muawiyu zastitilo od Allahove (swt) ljutnje. To je onaj krajnji rezultat koji se svugdje pa i ovdje racuna; Allah (swt) je bio vrlo impresioniran poslusnoscu dzina Iblisa, da je ovaj bio od stanovnika dzeneta. Uprkos ov