Iz hadisa koje prenose i sunitski i šitski muhadisi bjelodano je jasno da je Časni Poslanik ostavio nakon sebe dvanaest nasljednika, i, kako u svom Sahihu prenosi Muslim, čast islama ovisi od tih dvanaest nasljednika. Muslim od Džabira ibn Samre prenosi da je Poslanik kazao:
“Islam će biti postojan sve dok ga predvodila dvanaestorica halifa.”
Sve ostale sunitske hadise koji govore o dvanaest Imama donijeli smo u knjizi Bahus fil-melal ven-nihal.S druge strane, koliko god da su nastojali, sunitski komentatori hadisa nikada nisu uspjeli predstaviti nam cjelovit i nepretrgnut lanac od dvanaest osoba koje su bile garant časti i veličine islama. Naime, svima je poznato da je nakon perioda četverice halifa vlast došla u ruke dinastije Umejada, a nijedan obaviješten i objektivan historičar ne može Muaviju, njegovog sina Jezida ili Mervana ibn Hakema ubrojati medzu tih dvanaest halifa. Nakon toga uslijedio je mračni period vlasti Abasida, obilježen mnogim ratovima, krvoprolićima i stradanjima nevinih, tako da ni abasidske halife nipošto ne mogu biti ubrojane medzu ovih dvanaest duhovnih plemića.
Jedine ličnosti koje s pravom i vjerodostojno mogu biti smatrane za ovu dvanaestoricu halifa jesu čisti Imami, prvaci šiitskoga svijeta, čija imena i životopisi, ali i oporuka Božijeg Poslanika u pogledu njih, jesu zabilježeni u vjerodostojnim historijskim vrelima.
Zato jedan od uglednih sunitskih učenjaka o dvanaestorici Poslanikovih nasljednika kaže sljedeće: “Predaje u kojima se kaže da su Poslanikovi nasljednici dvanaestorica su brojne i vjerodostojne. Protok vremena i sve ono što se u svijetu zbivalo jasno pokazuju da su ta dvanaestorica upravo dvanaest imama Ehli bejta. Jer, ne može se kazati da se ove predaje odnose na hulefai rašidine kojih nije bilo dvanaest, a svakako se ne odnose na umejadske halife, kojih je bilo više od dvanaest i svi su, osim Omera ibn Abdulaziza, svoju vladavinu više ili manje obilježili nasiljem. Osim toga, u nekim predajama Poslanik kaže da su ova dvanaestorica iz roda Hašima, dok su Umejadi bili iz roda Benu Umeje. U nekim predajama prenosi se da je Poslanik, kada je htio kazati da su dvanaest njegovih nasljednika iz roda Hašimija, spustio svoj glas, jer medzu prisutnima je bilo onih kojima se nije svidzalo da hilafet pripadne Hašimijama.
Također, ne može se smatrati da su ova dvanaestrica abasidske halife, jer njih je bilo više od dvanaest i, što je mnogo važnije, bili su u stalnom sukobu sa Poslanikovim potomcima i nisu se držali Božijeg naredzenja u pogledu Poslanikove obitelji.
(Reci: Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas osim pažnje prema rodbini. (Aš-Šura, 23))
Dakle, nema druge nego zaključiti da su ovih dvanaest nasljednika dvanaest Imama Ehli bejta, a svaki od njih važio je za najučenijeg čovjeka svoga doba, po vrlinama su bili ispred svih, a znanje koje su posjedovali preneseno im je s koljena na koljeno od samog Poslanika, blagoslov Allahov i mir neka je na nj i njegove.”
(Yunabil-mevdet, priredio šejh Sulejman Belhi Qanduzi, str. 446., Istanbul, 1922)